Stranka Živi zid očito nije izgrađena na dovoljno dobrim i izdržljivim temeljima.

Ovo nisam još vidio. 3. najjača stranka u državi se razbucala u roku od par sati zbog pišljivih 8000 Eura plaće. Koliko smo na dnu, pokazuje neviđeni grabež oko jedne fotelje. Iskreno, nisam ni drugo očekivao od ekipe poput autističnog Vilija, pohlepne lopine Palfi, wannabe HOS-ovca Bunjca, te djeteta s posebnim potrebama Sinčića. Kada je okidač za raspad treće stranke u državi bijednih 8000 Eura, onda ni glasači nisu zaslužili bolje.

Već godinama se Živi Zid valja u blatu domaće politike, pokušavajući uhvatiti neke foteljice i to im je donekle pošlo za rukom. Nekolicina se uguzila u Sabor, glumeći neku opoziciju, izazivajući situacije u kojima je moralo djelovati osiguranje Sabora. Poput male djece, koja ne razumiju djelovanje sustava, bivali su iznašani sa sjednica Sabora, najčešće zbog praznog lupetanja jedne te iste mantre. Dosadili su već i Bogu i ljudima. Konstruktivnih ideja ta, sada već bivša stranka, nije imala.

Slamka spasa im je uvijek bila neka deložacija, gdje su kao glumili borce protiv sustava, a zapravo nisu spriječili ni jednu deložaciju, te pritom još ovršenicima povećali troškove deložacije za 30-50 000kn. Nikome nisu vratili te novce, ma da su svima obećavali kako će se to srediti kada uđu u Sabor. Do danas, ne da nisu ljudima vratili novce koje su izgubili zbog Živo Zidaške propagande prilikom deložacija, nego su te iste ljude blokirali na sve moguće načine, pa sve do toga da im se više nisu javljali ni na telefonske pozive.

Ne bih ulazio u to tko je kriv za propast te strančice, no izgleda da su svo četvero imali svoje prste u tome. Ostaje nam sada da gledamo medijsko prepucavanje dviju frakcija u njima tako omraženim medijima. Kako god da završila ta bitka na osobnoj razini, čini mi se da smo izgubili jednu stranku, koja je bila svrha samoj sebi, to jest nekolicini u vrhu iste. Kost je bačena, rasplet upravo gledamo. Žalosno za svakog tko je svoj glas dao tom OPG-u (Obiteljska Politička Grupa). A sada, ne preostaje mi ništa drugo nego da se udobno namjestim, zgrabim kokice i pivu i prepustim se gledanju borbe za foteljicu vrijednu 8 000 Eura mjesečno.

Živjeli.