Iskreno, nije mi se dalo iÄi. U petak smo malo jaÄe zaruĆŸili, a u subotu naveÄer imao sam neki dogovor. No, na kraju mi vrag nije dao mira, pa sam se ipak na kratko zaputio do Belovara.
Krenuo sam put Belovara oko 15 sati i vrlo brzo stigao na moto susret. Naravno da je to bilo joĆĄ relativno rano, jer se ekipa malo jaÄe poÄela okupljati taman na mom odlasku, oko 18 sati. Bilo je taman vremena za malo popriÄati s ljudima koje znam, popiti 2 pive i malo zaposliti video kameru.
Kao i uvijek kod MK Prigorja, sve je bilo dosta opuĆĄteno, pozitivna atmosfera i dobra pozadinska muzika. Primijetih da njihov DJ voli 50’e, tako da me odmah vratio u moju mladenaÄku rockabilly fazu.
Ustvari mi se ovu Subotu nije dalo iÄi nikuda, jer sam imao neke obaveze u Nedjelju ujutro. No, ipak odluÄih bar na kratko baciti nos, da vidim ĆĄto radi ekipa iz MK Bistre.
Nakon dosta unutarnjih previranja, odluÄio sam ipak na kraju cimnuti Damira, pa da ipak bacimo neki kratki Äir do Gornje Bistre. Äovjek se baĆĄ nabrijao na defile po Sljemenu, pa rekoh, ajd, nek uĆŸiva malo.
Krenuli smo oko 15:00, a defile je trebao biti u 17:00. NeĆĄto prije samog moto susreta stali smo u lokalnu birtiju na “jutarnju” kavu. Taman mi je to dobro doĆĄlo da provjerim i svu svoju opremu u ruksaku. Kamere, baterije, kartice i ostalo.
NeĆĄto iza 16 sati stigli smo na susret. Naravno da su Damira odmah na ulazu pitali jel’ ovaj puta sve OK s motorom, nakon proĆĄlogodiĆĄnje vratolomije oko popravka njegovog Z-a, koji je imao Äudne simptome. Na kraju je ispalo da mu je krepaval glavni relej, pa su to zbrikali deÄki s aluminijskom folijom, te se s tim privremenim rjeĆĄenjem uspio tada vratiti u Zagreb.
Prozujali smo malo meÄu motorima, posnimali neke kadrove i otiĆĄli vidjeti ima li koga od poznate ekipe. NaiĆĄli smo na Äovjeka koji mu je na kraju i osposobio motor, te se s njim malo zapriÄali. Na ĆŸalost, tu Damir saznaje da je defile otkazan, jer su sve ceste u banani i da nije sigurno grupno se voziti.
I tako, uz dobar grah, hladno pivo i muziÄku podlogu, zujali smo na susretu negdje do 20:30 i onda odluÄili krenuti nazad za Zagreb.
Ne samo da sam skoro otiĆĄao u Bosnu na moto susret koji je tek za mjesec dana, nego sam dan prije skuĆŸio da mi je osobna iskaznica istekla joĆĄ 2021. No, kako kaĆŸu, Bog Äuva lude i pijane, a pijan nisam bio.
Bio sam dosta razoÄaran kada sam u petak skuĆŸio da mi je osobna istekla, a veÄ sam se vidio na putu prema BihaÄu u posjet MK Stara Karabaja. Nije bilo druge, nego baciti pogled na kalendar moto susreta i naÄi neku zamjenu u okvirima Lijepe naĆĄe.
BuduÄi da sam opet imao neke obveze u Nedjelju, koje bi nekako i mogao odgoditi da sam krenuo za Bosnu, ovako nije bilo razloga da se izmotavam. NaĆĄao sam nekoliko susreta po Slavoniji, ali zbog navedenih obveza odluÄio sam se posjetiti ekipu u Rakitovcu, Tur Bikers MC.
Dan je opet bio super, bez kapi kiĆĄe, tako da sam se dosta rano uputio prema Turopolju. Kada sam stigao, malo sam ostao iznenaÄen s malim brojem motora, no ubrzo se pokazalo da moj strah nije bio opravdan. Nisam stigao ni pivu popiti i poÄele su stizati kolone motocikala.
Susret je proĆĄao odliÄno, ekipa se ponovo pokazala kao dobro uigrani i profesionalni team, tako da s moje strane samo pohvale.
Oko 21 krenuo sam nazad za Zagreb, pomalo tuĆŸan ĆĄto nisam mogao ostati preÄoriti. MoĆŸda dogodine.
Bio je to jedan od ljepĆĄih dana i bio bi grijeh da ga nisam iskoristio za posjet ekipi u Zelini
Krenuo sam nakon ruÄka put Zeline. Dan je bio savrĆĄen. Bez kiĆĄe, sunÄano i toplo. Za divno Äudo i ceste su bile gotovo prazne, pa je putovanje bilo pravi uĆŸitak. Nisam neĆĄto jurio, jer sam krenuo taman poslije ruÄka, punog ĆŸeluca. Nakon sat vremena lagane voĆŸnje stigao sam u Zelinu, taman se ekipa spremala za defile. Morao sam birati izmeÄu defilea i hladne pive, a buduÄi da mi se potroĆĄila baterija na akcijskoj kameri, pa nisam mogao snimati defile iz prvog lica, odluÄio sam se za pivu.
Zbog nekih obveza koje sam imao u Nedjelju, nisam ostao dugo, ali sam uspio uhvatiti odliÄnu atmosferu na susretu, koju moĆŸete provjeriti u sljedeÄem videu.
Plan da u subotu zapalim u Dugo Selo na moto susret je naĆŸalost bio otpao. KiĆĄa je bez prestanka padala cijelu subotu, tako da se nisam uspio natjerati da mrdnem iz kuÄe.
No, za razliku od dan ranije, u Nedjelju je veÄ od samog jutra sunce pokazalo svoje lice. RazmiĆĄljao sam da bi bilo ĆĄteta provesti tako lijep dan u 4 zida, pa sam odluÄio provjeriti ima li kakvih dogaÄanja u blizini.
Bacio sam se u razgledavanja dogaÄaja objavljenih na Facebook-u i naletio na jedan meni zanimljiv dogaÄaj koji se trebao odigrati u Velikoj Gorici. Bio je to Oldtimer Show u organizaciji Oldtimer Klub Turopolje. Nisam previĆĄe razmiĆĄljao, te sam se ubrzo spremio i krenuo u smjeru Velike Gorice.
Trebalo mi je nekih pola sata lagane voĆŸnje do tamo, tako da sam stigao taman neĆĄto iza 15 sati. Naletio sam tamo na frenda iz srednje ĆĄkole, koji je bio u organizaciji show-a, te sam ga zamolio da odloĆŸim svoje stvari, kacigu, jaknu, ruksak u njegov auto, kako bi mogao nesmetano posnimati i pofotkati dogaÄaj.
Sve se poklopilo. Lijepo, toplo vrijeme, stvari zbuksane, gomila ljudi i bogati sadrĆŸaj.
UĆŸivao sam u starim autima i motorima, dobrom programu i curkama koje kao da su ispale iz 30-ih godina proĆĄlog stoljeÄa.
Sve u svemu, vikend je bio spaĆĄen. Malo mi je samo ĆŸao ĆĄto sam propustio svirku Psihomodo Pop-a u Dugom Selu, noâŠ.ima vremena.
Ovaj vikend imao sam sreÄu da sam imao moto susret relativno blizu. Jedna opcija bila je MK Gladijatori u Vinkovcima, a druga MK Stari Grad u Samoboru.
Da su neka bolja vremena, vjerojatno bih se odluÄio za moto susret u Vinkovcima, ipak je to jedna lijepa duĆŸa voĆŸnja, no s obzirom na trenutne financije, krenuo sam u Samobor, koji je ipak nadomak Zagreba.
Dan je od jutra dosta obeÄavao, vrijeme je bilo relativno lijepo, temperatura postojana. NeĆĄto su najavljivali, kao i za svaki vikend do sada, nekakvo nevrijeme, to me nije zaustavilo da krenem u posjet ekipi MK Stari Grad. Kontaktirao sam Damira i dogovorili se da ga u prolazu pokupim.
Krenuli smo oko 15 sati, vrijeme nas je dobro sluĆŸilo, te smo ubrzo doĆĄli u Samobor, tj. Veliku Rakovicu. DoÄekala nas je dobra medica na ulazu, te je Damir Äim smo se raspakirali, krenuo u napad na porciju graha s kobasicom. Ostavio sam ga da na miru uĆŸiva u grahu i krenuo malo u obilazak moto susreta. Bijah upuÄen od jednog Älana MK Stari Grad da bacim oko unutar njihovog club house-a. Vrlo mali prostor, ali sa svim potrebitim sadrĆŸajem.
Kako je vrijeme prolazilo, vrijeme se poÄelo lagano kvariti i sve je mirisalo na prije prognozirano nevrijeme, tako da smo nakon nekoliko sati i nekoliko piva krenuli nazad prema Zagrebu.
Na putu nazad, stali smo na joĆĄ jedno piÄe u Pit Stop-u i to je bila ta polusatna greĆĄka. Malo smo zabavljali simpatiÄnu konobaricu, te nakon ispijenog piÄa krenuli dalje. Negdje oko Ć panskog krenule su prve veÄe kapi kiĆĄe, a kod Nacionalne SveuÄiliĆĄne knjiĆŸnice veÄ sam bio mokar do gole koĆŸe. Pljusak pomijeĆĄan s laganom tuÄom pratila me sve do doma. No, sve to ide u rok sluĆŸbe, te sam ipak bio zadovoljan proteklim danom, bez obzira na klimatske okolnosti koje su me snaĆĄle.
Nakon duĆŸeg vremena, Damir se pojavio u Zagrebu. I ne samo to, nego je izrazio i ĆŸelju da idemo na moto susret.
BuduÄi da sam se u zadnje vrijeme posvaÄao s financijama, krug muvanja mi je dosta skuÄen. Na svu sreÄu, ovaj vikend bio je moto susret u ZapreĆĄiÄu u organizaciji MK Ban. To mi je u financijskom smislu sasvim odgovaralo. Na kraju se i Damir u petak javio da se vratio s mora i da bi mu dobro doĆĄla neka voĆŸnja motorom, buduÄi da je bio na moru s autom.
U subotu ujutro iĆĄao sam baciti oko na moto slalom i moto rally u organizaciji BMW moto klub-a. Bio sam malo na knap s vremenom, tako da sam tamo proveo nekih sat vremena. S Damirom je bio dogovor u 15 sati kod njega, jer mi je usput do ZapreĆĄiÄa.
PoĆĄto je otmjeno kasniti, tako sam i ja zakasnio kojih pola sata, pa smo krenuli oko 15:30. Bilo mi je jedino vaĆŸno da stignemo u 17 na defile. Tako je i bilo. Bez neke ĆŸurbe, stigli smo na vrijeme, Äak nam je ostalo i neĆĄto vremena za hladnog pifkana.
Sve u svemu, skupilo se ekipe, defile je bio OK, moĆŸda malo kratak, ali tak je kak je. Na ĆŸalost nismo ostali na svirci, jer smo i Damir i ja imali nekih obaveza sljedeÄe jutro, te da smo ostali, zarundali joĆĄ nekoliko piva, ne bi bilo ĆĄanse da krenemo sa susreta prije ponoÄi.
Nekako je moto susret MC Hollistera podsjetnik da se sezoni bliĆŸi kraj, ako imate taj mentalni sklop u glavi, koji brije na – sezone. Nakon 2 godine, opet su legalno organizirali svoj veÄ tradicionalni “Wild One” moto susret.
Dvoumio sam se ovaj tjedan, na koju stranu krenuti. U uĆŸi izbor uĆĄli su mi MC Hollister, s moto susretom tu nadomak Zagreba ili MK Legenda s moto susretom u ÄurÄevcu. BuduÄi da su nas meteoroloĆĄke sluĆŸbe i ovaj vikend plaĆĄile nekom olujom i kiĆĄom, sada veÄ tradicionalno, odluÄio sam ipak posjetiti Hollistere.
BuduÄi da mi treba Äitavih pola sata do njih, nisam imao namjeru kampirati, nego ih posjetiti u dva navrata. Petak i subota. Ako niĆĄta drugo, barem Äu se malo viĆĄe voziti, ĆĄto mi uvijek i je krajnji cilj.
U petak pridruĆŸio mi se i jedan friĆĄki biker, deÄec koji radi u kvartovskoj birtiji, s tek poloĆŸenom vozaÄkom A-kategorije i novim prometalom na 2 kotaÄa. Prijatelji ga zovu Äelo, pa Äu ga i ja tako zvati. Ima veÄ godina dana kako upija priÄe o motorima, svaki puta kad svratim na jutarnju kafu. Ima sada nekih mjesec dana kako je napokon poloĆŸio vozaÄku i kupio si svoj prvi motor.
NaĆĄao sam se s Äelom u birtiji u petak tamo negdje oko 16 sati, te smo krenuli put OreĆĄja. Moram napomenuti da je to Äeli bila prva motorijada kojoj je prisustvovao. Kako je ipak bio petak, moĆŸda nije dobio kompletnu sliku, jer je bilo upola manje ljudi nego u subotu, no za poÄetak, moĆŸda je i to bilo dovoljno. Stigli smo oko 17 sati, poneĆĄto ljudi se veÄ bilo skupilo, pa sam ga za poÄetak upoznao s obiÄajem mijenjanja Kuna za bonove, pa onda bonova za pivu. Brzo je usvojio gradivo, te smo na brzinu ubili 2 runde Vukovarske toÄene pive.
BuduÄi da sam u subotu imao nekih obaveza ujutro, nismo ostali dugo, te smo krenuli nazad za Zagreb tamo negdje iza 9 sati.
U subotu sam krenuo solo nazad na susret, krenuvĆĄi lagano opet oko 16 sati. Nebo nije bilo baĆĄ neĆĄto obeÄavajuÄe, te su se neki mrki oblaci poÄeli skupljati. Subota je bila pun pogodak, skupila se hrpa ljudi, atmosfera je bila na visini, bez obzira na to ĆĄto je u neko doba poÄelo sijevati u daljini. Moja greĆĄka toga dana bila je ta, da sam zaboravio napuniti baterije na kameri, tako da sam ostao na ostacima energije od petka i krepala mi je prije poÄetka svirke. No, sve u svemu, bio je to joĆĄ jedan lijepi vikend.
Cijeli prokleti tjedan prĆŸilo sunce, a onda za subotu najavljuju olujno nevrijeme. Nevjerojatno. VeÄ me poÄela hvatati depresija, no sjetih se da u zadnje vrijeme gotovo svaki vikend najavljuju kaos, pa na kraju niĆĄta od toga.
Probudih se u subotu ujutro i prvo ĆĄto uÄinim, bacim pogled na mobitel ne bi li ugledao prognozu koja pokazuje lijepo i sunÄano vrijeme. NaĆŸalost, nije bilo tako. KiĆĄa s olujnim nevremenom. Pregledao sam jedno 5 razliÄitih meteoroloĆĄkih stranica, a svi kaĆŸu isto – apokalipsa. IzvuÄem se iz kreveta i odluÄim provjeriti vrijeme van ovih digitalnih prognoza i ugodno se iznenadim. Bilo je relativno OK, Äak mi nije mirisalo na kiĆĄu, a kamoli na olujno nevrijeme. Obavih poneĆĄto dnevnih obaveza, te zvrcnu Damira da vidim kakvi su njegovi planovi za danas. Bilo je joĆĄ dosta rano za njega, oko 12 sati, tako da sam ga trgnuo iz sna. Pitah ga preko telefona je l’ idemo na voĆŸnju po Zagorju, a on mi samo odgovori “KiĆĄa je danas cijeli dan”. Rekoh, neÄu ga maltretirati i objaĆĄnjavati mu da bi trebao pogledati kroz prozor, te se krenem pakirati.
Krenuo sam u neko doba, a oblaci su se poÄeli skupljati. MoĆŸda ipak nisam trebao iÄi. No, bilo je kasno. Imao sam na sebi svu opremu, bisage su bile na motoru i jaka ĆŸelja za voĆŸnjom. Rekoh “idemo”, pa kud puklo.
Uglavnom, tijekom cijelog puta nije pala ni jedna kap kiĆĄe, a voĆŸnja je bila i viĆĄe nego ugodna. Nije bilo vruÄe, a nije bilo ni prehladno. Nisam ĆŸurio, jer nisam imao gdje zakasniti, tako da sam stigao u Donju ViĆĄnjicu oko 17 sati. Bio je to jedan od manjih susreta, ĆĄto nema veze s njegovom kvalitetom, jer nekada baĆĄ ti mali susreti budu najbolji. Popio sam pifkana, malo fotkao i snimao, posluĆĄao band i oko 20 sati odluÄih krenuti nazad za Zagreb. Nisam namjeravao prespavati, tako da nisam imao ĆĄator sa sobom.
Sve u svemu, ekipa MK KetaÄa bila je vrlo susretljiva, vedra, a u takvom tonu proĆĄao je i njihov moto susret. Oko 21:30 stigao sam u Zagreb, malo umoran, ali vrlo zadovoljan.
