Iskreno, nije mi se dalo ići. U petak smo malo jače zaružili, a u subotu navečer imao sam neki dogovor. No, na kraju mi vrag nije dao mira, pa sam se ipak na kratko zaputio do Belovara.
Krenuo sam put Belovara oko 15 sati i vrlo brzo stigao na moto susret. Naravno da je to bilo još relativno rano, jer se ekipa malo jače počela okupljati taman na mom odlasku, oko 18 sati. Bilo je taman vremena za malo popričati s ljudima koje znam, popiti 2 pive i malo zaposliti video kameru.
Kao i uvijek kod MK Prigorja, sve je bilo dosta opušteno, pozitivna atmosfera i dobra pozadinska muzika. Primijetih da njihov DJ voli 50’e, tako da me odmah vratio u moju mladenačku rockabilly fazu.
Ustvari mi se ovu Subotu nije dalo ići nikuda, jer sam imao neke obaveze u Nedjelju ujutro. No, ipak odlučih bar na kratko baciti nos, da vidim što radi ekipa iz MK Bistre.
Nakon dosta unutarnjih previranja, odlučio sam ipak na kraju cimnuti Damira, pa da ipak bacimo neki kratki đir do Gornje Bistre. Čovjek se baš nabrijao na defile po Sljemenu, pa rekoh, ajd, nek uživa malo.
Krenuli smo oko 15:00, a defile je trebao biti u 17:00. Nešto prije samog moto susreta stali smo u lokalnu birtiju na “jutarnju” kavu. Taman mi je to dobro došlo da provjerim i svu svoju opremu u ruksaku. Kamere, baterije, kartice i ostalo.
Nešto iza 16 sati stigli smo na susret. Naravno da su Damira odmah na ulazu pitali jel’ ovaj puta sve OK s motorom, nakon prošlogodišnje vratolomije oko popravka njegovog Z-a, koji je imao čudne simptome. Na kraju je ispalo da mu je krepaval glavni relej, pa su to zbrikali dečki s aluminijskom folijom, te se s tim privremenim rješenjem uspio tada vratiti u Zagreb.
Prozujali smo malo među motorima, posnimali neke kadrove i otišli vidjeti ima li koga od poznate ekipe. Naišli smo na čovjeka koji mu je na kraju i osposobio motor, te se s njim malo zapričali. Na žalost, tu Damir saznaje da je defile otkazan, jer su sve ceste u banani i da nije sigurno grupno se voziti.
I tako, uz dobar grah, hladno pivo i muzičku podlogu, zujali smo na susretu negdje do 20:30 i onda odlučili krenuti nazad za Zagreb.
Ne samo da sam skoro otišao u Bosnu na moto susret koji je tek za mjesec dana, nego sam dan prije skužio da mi je osobna iskaznica istekla još 2021. No, kako kažu, Bog čuva lude i pijane, a pijan nisam bio.
Bio sam dosta razočaran kada sam u petak skužio da mi je osobna istekla, a već sam se vidio na putu prema Bihaću u posjet MK Stara Karabaja. Nije bilo druge, nego baciti pogled na kalendar moto susreta i naći neku zamjenu u okvirima Lijepe naše.
Budući da sam opet imao neke obveze u Nedjelju, koje bi nekako i mogao odgoditi da sam krenuo za Bosnu, ovako nije bilo razloga da se izmotavam. Našao sam nekoliko susreta po Slavoniji, ali zbog navedenih obveza odlučio sam se posjetiti ekipu u Rakitovcu, Tur Bikers MC.
Dan je opet bio super, bez kapi kiše, tako da sam se dosta rano uputio prema Turopolju. Kada sam stigao, malo sam ostao iznenađen s malim brojem motora, no ubrzo se pokazalo da moj strah nije bio opravdan. Nisam stigao ni pivu popiti i počele su stizati kolone motocikala.
Susret je prošao odlično, ekipa se ponovo pokazala kao dobro uigrani i profesionalni team, tako da s moje strane samo pohvale.
Oko 21 krenuo sam nazad za Zagreb, pomalo tužan što nisam mogao ostati prećoriti. Možda dogodine.
Bio je to jedan od ljepših dana i bio bi grijeh da ga nisam iskoristio za posjet ekipi u Zelini
Krenuo sam nakon ručka put Zeline. Dan je bio savršen. Bez kiše, sunčano i toplo. Za divno čudo i ceste su bile gotovo prazne, pa je putovanje bilo pravi užitak. Nisam nešto jurio, jer sam krenuo taman poslije ručka, punog želuca. Nakon sat vremena lagane vožnje stigao sam u Zelinu, taman se ekipa spremala za defile. Morao sam birati između defilea i hladne pive, a budući da mi se potrošila baterija na akcijskoj kameri, pa nisam mogao snimati defile iz prvog lica, odlučio sam se za pivu.
Zbog nekih obveza koje sam imao u Nedjelju, nisam ostao dugo, ali sam uspio uhvatiti odličnu atmosferu na susretu, koju možete provjeriti u sljedećem videu.
Plan da u subotu zapalim u Dugo Selo na moto susret je nažalost bio otpao. Kiša je bez prestanka padala cijelu subotu, tako da se nisam uspio natjerati da mrdnem iz kuće.
No, za razliku od dan ranije, u Nedjelju je već od samog jutra sunce pokazalo svoje lice. Razmišljao sam da bi bilo šteta provesti tako lijep dan u 4 zida, pa sam odlučio provjeriti ima li kakvih događanja u blizini.
Bacio sam se u razgledavanja događaja objavljenih na Facebook-u i naletio na jedan meni zanimljiv događaj koji se trebao odigrati u Velikoj Gorici. Bio je to Oldtimer Show u organizaciji Oldtimer Klub Turopolje. Nisam previše razmišljao, te sam se ubrzo spremio i krenuo u smjeru Velike Gorice.
Trebalo mi je nekih pola sata lagane vožnje do tamo, tako da sam stigao taman nešto iza 15 sati. Naletio sam tamo na frenda iz srednje škole, koji je bio u organizaciji show-a, te sam ga zamolio da odložim svoje stvari, kacigu, jaknu, ruksak u njegov auto, kako bi mogao nesmetano posnimati i pofotkati događaj.
Sve se poklopilo. Lijepo, toplo vrijeme, stvari zbuksane, gomila ljudi i bogati sadržaj.
Uživao sam u starim autima i motorima, dobrom programu i curkama koje kao da su ispale iz 30-ih godina prošlog stoljeća.
Sve u svemu, vikend je bio spašen. Malo mi je samo žao što sam propustio svirku Psihomodo Pop-a u Dugom Selu, no….ima vremena.
Ovaj vikend imao sam sreću da sam imao moto susret relativno blizu. Jedna opcija bila je MK Gladijatori u Vinkovcima, a druga MK Stari Grad u Samoboru.
Da su neka bolja vremena, vjerojatno bih se odlučio za moto susret u Vinkovcima, ipak je to jedna lijepa duža vožnja, no s obzirom na trenutne financije, krenuo sam u Samobor, koji je ipak nadomak Zagreba.
Dan je od jutra dosta obećavao, vrijeme je bilo relativno lijepo, temperatura postojana. Nešto su najavljivali, kao i za svaki vikend do sada, nekakvo nevrijeme, to me nije zaustavilo da krenem u posjet ekipi MK Stari Grad. Kontaktirao sam Damira i dogovorili se da ga u prolazu pokupim.
Krenuli smo oko 15 sati, vrijeme nas je dobro služilo, te smo ubrzo došli u Samobor, tj. Veliku Rakovicu. Dočekala nas je dobra medica na ulazu, te je Damir čim smo se raspakirali, krenuo u napad na porciju graha s kobasicom. Ostavio sam ga da na miru uživa u grahu i krenuo malo u obilazak moto susreta. Bijah upućen od jednog člana MK Stari Grad da bacim oko unutar njihovog club house-a. Vrlo mali prostor, ali sa svim potrebitim sadržajem.
Kako je vrijeme prolazilo, vrijeme se počelo lagano kvariti i sve je mirisalo na prije prognozirano nevrijeme, tako da smo nakon nekoliko sati i nekoliko piva krenuli nazad prema Zagrebu.
Na putu nazad, stali smo na još jedno piće u Pit Stop-u i to je bila ta polusatna greška. Malo smo zabavljali simpatičnu konobaricu, te nakon ispijenog pića krenuli dalje. Negdje oko Španskog krenule su prve veće kapi kiše, a kod Nacionalne Sveučilišne knjižnice već sam bio mokar do gole kože. Pljusak pomiješan s laganom tučom pratila me sve do doma. No, sve to ide u rok službe, te sam ipak bio zadovoljan proteklim danom, bez obzira na klimatske okolnosti koje su me snašle.
Nakon dužeg vremena, Damir se pojavio u Zagrebu. I ne samo to, nego je izrazio i želju da idemo na moto susret.
Budući da sam se u zadnje vrijeme posvađao s financijama, krug muvanja mi je dosta skučen. Na svu sreću, ovaj vikend bio je moto susret u Zaprešiću u organizaciji MK Ban. To mi je u financijskom smislu sasvim odgovaralo. Na kraju se i Damir u petak javio da se vratio s mora i da bi mu dobro došla neka vožnja motorom, budući da je bio na moru s autom.
U subotu ujutro išao sam baciti oko na moto slalom i moto rally u organizaciji BMW moto klub-a. Bio sam malo na knap s vremenom, tako da sam tamo proveo nekih sat vremena. S Damirom je bio dogovor u 15 sati kod njega, jer mi je usput do Zaprešića.
Pošto je otmjeno kasniti, tako sam i ja zakasnio kojih pola sata, pa smo krenuli oko 15:30. Bilo mi je jedino važno da stignemo u 17 na defile. Tako je i bilo. Bez neke žurbe, stigli smo na vrijeme, čak nam je ostalo i nešto vremena za hladnog pifkana.
Sve u svemu, skupilo se ekipe, defile je bio OK, možda malo kratak, ali tak je kak je. Na žalost nismo ostali na svirci, jer smo i Damir i ja imali nekih obaveza sljedeće jutro, te da smo ostali, zarundali još nekoliko piva, ne bi bilo šanse da krenemo sa susreta prije ponoći.
Nekako je moto susret MC Hollistera podsjetnik da se sezoni bliži kraj, ako imate taj mentalni sklop u glavi, koji brije na – sezone. Nakon 2 godine, opet su legalno organizirali svoj već tradicionalni “Wild One” moto susret.
Dvoumio sam se ovaj tjedan, na koju stranu krenuti. U uži izbor ušli su mi MC Hollister, s moto susretom tu nadomak Zagreba ili MK Legenda s moto susretom u Đurđevcu. Budući da su nas meteorološke službe i ovaj vikend plašile nekom olujom i kišom, sada već tradicionalno, odlučio sam ipak posjetiti Hollistere.
Budući da mi treba čitavih pola sata do njih, nisam imao namjeru kampirati, nego ih posjetiti u dva navrata. Petak i subota. Ako ništa drugo, barem ću se malo više voziti, što mi uvijek i je krajnji cilj.
U petak pridružio mi se i jedan friški biker, dečec koji radi u kvartovskoj birtiji, s tek položenom vozačkom A-kategorije i novim prometalom na 2 kotača. Prijatelji ga zovu Čelo, pa ću ga i ja tako zvati. Ima već godina dana kako upija priče o motorima, svaki puta kad svratim na jutarnju kafu. Ima sada nekih mjesec dana kako je napokon položio vozačku i kupio si svoj prvi motor.
Našao sam se s Čelom u birtiji u petak tamo negdje oko 16 sati, te smo krenuli put Orešja. Moram napomenuti da je to Čeli bila prva motorijada kojoj je prisustvovao. Kako je ipak bio petak, možda nije dobio kompletnu sliku, jer je bilo upola manje ljudi nego u subotu, no za početak, možda je i to bilo dovoljno. Stigli smo oko 17 sati, ponešto ljudi se već bilo skupilo, pa sam ga za početak upoznao s običajem mijenjanja Kuna za bonove, pa onda bonova za pivu. Brzo je usvojio gradivo, te smo na brzinu ubili 2 runde Vukovarske točene pive.
Budući da sam u subotu imao nekih obaveza ujutro, nismo ostali dugo, te smo krenuli nazad za Zagreb tamo negdje iza 9 sati.
U subotu sam krenuo solo nazad na susret, krenuvši lagano opet oko 16 sati. Nebo nije bilo baš nešto obećavajuće, te su se neki mrki oblaci počeli skupljati. Subota je bila pun pogodak, skupila se hrpa ljudi, atmosfera je bila na visini, bez obzira na to što je u neko doba počelo sijevati u daljini. Moja greška toga dana bila je ta, da sam zaboravio napuniti baterije na kameri, tako da sam ostao na ostacima energije od petka i krepala mi je prije početka svirke. No, sve u svemu, bio je to još jedan lijepi vikend.
Cijeli prokleti tjedan pržilo sunce, a onda za subotu najavljuju olujno nevrijeme. Nevjerojatno. Već me počela hvatati depresija, no sjetih se da u zadnje vrijeme gotovo svaki vikend najavljuju kaos, pa na kraju ništa od toga.
Probudih se u subotu ujutro i prvo što učinim, bacim pogled na mobitel ne bi li ugledao prognozu koja pokazuje lijepo i sunčano vrijeme. Nažalost, nije bilo tako. Kiša s olujnim nevremenom. Pregledao sam jedno 5 različitih meteoroloških stranica, a svi kažu isto – apokalipsa. Izvučem se iz kreveta i odlučim provjeriti vrijeme van ovih digitalnih prognoza i ugodno se iznenadim. Bilo je relativno OK, čak mi nije mirisalo na kišu, a kamoli na olujno nevrijeme. Obavih ponešto dnevnih obaveza, te zvrcnu Damira da vidim kakvi su njegovi planovi za danas. Bilo je još dosta rano za njega, oko 12 sati, tako da sam ga trgnuo iz sna. Pitah ga preko telefona je l’ idemo na vožnju po Zagorju, a on mi samo odgovori “Kiša je danas cijeli dan”. Rekoh, neću ga maltretirati i objašnjavati mu da bi trebao pogledati kroz prozor, te se krenem pakirati.
Krenuo sam u neko doba, a oblaci su se počeli skupljati. Možda ipak nisam trebao ići. No, bilo je kasno. Imao sam na sebi svu opremu, bisage su bile na motoru i jaka želja za vožnjom. Rekoh “idemo”, pa kud puklo.
Uglavnom, tijekom cijelog puta nije pala ni jedna kap kiše, a vožnja je bila i više nego ugodna. Nije bilo vruće, a nije bilo ni prehladno. Nisam žurio, jer nisam imao gdje zakasniti, tako da sam stigao u Donju Višnjicu oko 17 sati. Bio je to jedan od manjih susreta, što nema veze s njegovom kvalitetom, jer nekada baš ti mali susreti budu najbolji. Popio sam pifkana, malo fotkao i snimao, poslušao band i oko 20 sati odlučih krenuti nazad za Zagreb. Nisam namjeravao prespavati, tako da nisam imao šator sa sobom.
Sve u svemu, ekipa MK Ketača bila je vrlo susretljiva, vedra, a u takvom tonu prošao je i njihov moto susret. Oko 21:30 stigao sam u Zagreb, malo umoran, ali vrlo zadovoljan.
Last Days Outlaw 