Najskuplji prijevoz? Ma neee…

Loše vijesti za neosviještene bikere… ispostavilo se da društvo koštamo više nego bilo koji drugi način prijevoza.

Studija koju je naručila Europska komisija sastavljena od sedam nezavisnih istraživačkih ureda, izračunala je društveni trošak glavnih načina prijevoza kada su u pitanju čimbenici kao što su nesreće, zagađenje zraka, klimatske promjene, buka, zagušenja, emisije iz izvora u spremnik i stanište šteta.

Otkrili su da, iako motocikli smanjuju zagušenje i zauzimaju manje mjesta za parkiranje, veće razine buke i troškovi koji se isplaćuju zbog nesreća povećavaju troškove iznad onih koje imaju vozači automobila.

Prema Fleet Europe motocikl proizvodi ekstremne troškove od 24,5 centi (1,81 Kn) po kilometru, u usporedbi s 12 centi (0,9 Kn) za automobil.

Ako ste zabrinuti, postoji i rješenje. Električni motocikli uspješno liječe te bučne smetnje, iako su mnogi istaknuli da to ujedno znači i umanjenu svijesti o njihovoj prisutnosti u prometu, te predstavlja neke sigurnosne rizike.

Onda se opet čini da su to iste studije koje nam govore jedan tjedan da je čokolada loša, a već sljedeći da je dobra za nas… Treba biti strpljiv i vidjeti u kome će smjeru ova istraživanja teći dalje.

Suzuki KATANA

Rijetko koji motocikl je uspio stvoriti ime koje će ostati zabilježeno u povijesti poput Suzuki Katane. Davnih 80-ih Katana je bila statusni simbol među vozačima motocikala, koji je mamio uzdahe kako ženskih, tako i muških.

Suzuki Katana 2019

Sjećam se tamo negdje početkom 80-ih izašao je brutalan motor kakav tada još nije bio viđen u moto svijetu. Suzuki Katana u potpunosti je obilježila moto svijet 80-ih. S početkom proizvodnje tamo davne 1981. u raznim verzijama preživjela je do 2006. kada se prestaje s proizvodnjom Katane.

No, iznenađenje nas je dočekalo, kada se ove godine Katana vratila na ceste. Dizajnom još uvijek podsjeća na legendu iz davnih dana, no to je uglavnom sve što novi model povezuje sa starim. Četvero-cilindrični motor sa 999 ccm razvija snagu od 150 konjića pri 10 000 o/min. Maksimalni okretni moment mu je 108Nm pri 9 500 o/min.
Suzuki je projektirao ovaj stroj za maksimalnu kontrolu i optimalne performanse. Uz 3 moda traction control-a, lako je prilagoditi ovaj motocikl za svakog vozača i svaki uvjet na cesti. Da bi vidjeli u noćnim satima, te ujedno bili vidljivi, brinu se LED prednja i zadnja svijetla. Satovi na Katani su u potpunosti digitalni i nalaze se na dovoljno velikom LCD screen-u koji obiluje mnoštvom informacija i mogućnosti. Kako je stara Katana bila poznata po udobnosti sjedenja, ni ova nova verzija nije omanula, te ga krasi udobno sjedalo za vozača i suvozača.

Šasija je izrađena od aluminija, pa se time dobilo na smanjenju ukupne težine, projektirana kako bi omogućila agilnost, jednostavnost upravljanja i užitak u vožnji.

Husqvarna 701 VITPILEN

Osim što im je uglavnom zima i jedu smrdljive ribe, Švedi su nedavno izašli s novom kosilicom, ovaj, motociklom na tržište uličnih dvokotačnih prometala. Iznenađujuće zanimljiv primjerak.

Još jedan dobar uradak iz tvornice koja je inače poznatija po proizvodnji kosilica za travu. Šalu na stranu, izgleda da se ovdje radi o jednom zanimljivom konceptu.

Ovaj motocikl pogoni jednocilindrični motor sa 692.7 cm³ i 55 kW, iliti po hrvatski, cca. 75 konja, što je za neku gradsku vožnju sasvim dovoljno. VITPILEN 701 je u svakom slučaju zanimljivo minimalistično dizajnirani ulični motocikl. Ideja dizajna bila je ukloniti sve nepotrebne tričarije i stvoriti jednostavnu, progresivnu mješavinu klasičnog razmišljanja i modernog dizajna.

Ne samo da dobro izgleda, VITIPILEN je i jako udoban za ovu klasu motocikala. Za sjedalo, Husqvarna se odlučila za visokokvalitetnu pjenu i kožnu tkaninu MOKKA koja garantira godine i godine vožnje bez habanja.

Osobno nisam obožavatelj jedno-cilindričnih motocikala, a pomisao na isti uvijek me vrati u prošlost, kada sam prvi puta probao voziti MZ ETZ 250. Tada sam bio uvjeren da se vozim na raketi. Poštujem što su servisi i popravci podosta jeftiniji od meni omiljenih četvero-cilindraša, te je sveukupno održavanje lakše za podnijeti.

Na kraju, iskreno, ipak bih volio isprobati ovu igračku.

Moto susret, MK Bistra

Dobro mi došel prijatel, vu skromni zagorski dom, budi kak doma vu vlastitoj hiži, tu pri pajdašu si svom.

+30 stupnjeva

Odlučio sam se danas provozati malo Zagorjem. Dan je bio idealan za vožnju. Vruče, ali sa nekim oblacima koji su ipak malo zatomili Sunce. Krenuo sam oko 15 sati i uz laganu vožnju, brzo sam stigao na odredište. Susret je tek započinjao, tako da sam imao vremena na miru popiti hladnu pivicu. S vremenom počelo je pristizati sve više sudionika, a oko 17:30 krenuo je defile. Buduči sam zaboravio nosač za kameru, nisam mogao sudjelovati i snimati defile, pa sam odlučio posnimati odlazak. Vjerujem da je vožnja bila gušt i da je sve prošlo u redu, osim jednog malo pada na samom startu. No, na sreću, nitko nije stradao.

Defile MK Old Riders

“Što imamo, ne želimo. Što želimo, ne možemo imati.” Murphy

Mrzim one dane kada imam previše dogovora. A, uglavnom su to oni dani kada se ima puno toga za vidjeti i obići. Na sreću, uspio sam danas uhvatiti vremena da barem prisustvujem u jednom dijelu defilea MK Old Riders. Okupljanje je bilo u Hondlovoj, a početak defilea bio je u 18:00. Došao sam dosta ranije, pa se uhvatilo vremena i za jednu mrzlu pivu.

Policija je odradila posao korektno, tako da gotovo nije bilo stajanja kroz Zagreb.

Potapanje našeg malog Titanika

Stranka Živi zid očito nije izgrađena na dovoljno dobrim i izdržljivim temeljima.

Ovo nisam još vidio. 3. najjača stranka u državi se razbucala u roku od par sati zbog pišljivih 8000 Eura plaće. Koliko smo na dnu, pokazuje neviđeni grabež oko jedne fotelje. Iskreno, nisam ni drugo očekivao od ekipe poput autističnog Vilija, pohlepne lopine Palfi, wannabe HOS-ovca Bunjca, te djeteta s posebnim potrebama Sinčića. Kada je okidač za raspad treće stranke u državi bijednih 8000 Eura, onda ni glasači nisu zaslužili bolje.

Već godinama se Živi Zid valja u blatu domaće politike, pokušavajući uhvatiti neke foteljice i to im je donekle pošlo za rukom. Nekolicina se uguzila u Sabor, glumeći neku opoziciju, izazivajući situacije u kojima je moralo djelovati osiguranje Sabora. Poput male djece, koja ne razumiju djelovanje sustava, bivali su iznašani sa sjednica Sabora, najčešće zbog praznog lupetanja jedne te iste mantre. Dosadili su već i Bogu i ljudima. Konstruktivnih ideja ta, sada već bivša stranka, nije imala.

Slamka spasa im je uvijek bila neka deložacija, gdje su kao glumili borce protiv sustava, a zapravo nisu spriječili ni jednu deložaciju, te pritom još ovršenicima povećali troškove deložacije za 30-50 000kn. Nikome nisu vratili te novce, ma da su svima obećavali kako će se to srediti kada uđu u Sabor. Do danas, ne da nisu ljudima vratili novce koje su izgubili zbog Živo Zidaške propagande prilikom deložacija, nego su te iste ljude blokirali na sve moguće načine, pa sve do toga da im se više nisu javljali ni na telefonske pozive.

Ne bih ulazio u to tko je kriv za propast te strančice, no izgleda da su svo četvero imali svoje prste u tome. Ostaje nam sada da gledamo medijsko prepucavanje dviju frakcija u njima tako omraženim medijima. Kako god da završila ta bitka na osobnoj razini, čini mi se da smo izgubili jednu stranku, koja je bila svrha samoj sebi, to jest nekolicini u vrhu iste. Kost je bačena, rasplet upravo gledamo. Žalosno za svakog tko je svoj glas dao tom OPG-u (Obiteljska Politička Grupa). A sada, ne preostaje mi ništa drugo nego da se udobno namjestim, zgrabim kokice i pivu i prepustim se gledanju borbe za foteljicu vrijednu 8 000 Eura mjesečno.

Živjeli.

Create your website at WordPress.com
Get started