mk fugitives | Last Days Outlaw

Subota, opet dan za neku vožnju i zabavu. Prije par godina sam na ovaj datum obišao 2 moto susreta, MK Crusaiders u Križevcima i MK Fugitives u Samoboru, no ove godine zbog pomanjkanja “tehničkih sredstava” odlučio sam se za samo jednu feštu. Oprao sam motor, spakirao stvari, šator, luftić, sjeo na motor i uputio nekoliko molitvi da mi benga izdrži do Samobora i nazad. Baš su mi “oni dani” u mjesecu, kada novčanik vapi za nekim – refillom.

Vrijeme je već tijekom pranja motora bilo li-la, no vjerovao sam da neće biti neke veće kiše, bez obzira na to što meteorološki “stručnjaci” najavljuju moguću oluju. Negdje na pola puta, kod nekad legendarnog Pit-stop-a, počela je neka lagana kišica, pa sam stao popiti kavu. Ubrzo je i ta kišica prestala, te sam nastavio putem Samobora. Kada sam stigao, bilo je oko 16 sati i bilo je poprilično pusto. No, kako sam digao šator, sjeo na pivu, ekipa se počela skupljati.

Oko 18 je krenuo defile koji sam propustio zbog “tekućih” razloga, no taman se u to vrijeme pojavio i Damir sa ženom i malom. Dio za motor mu još nije stigao, nakon prošlotjednog kvara na moto susretu MK Bistra. U miru smo maznuli neke pivuše i imali vremena za razgovor.

Nakon povratka ekipe s defilea, krenuo je party. Bendovi su bili OK, ekipa živahna, pa je bilo konstantnog turiranja, pucanja i paljenja guma. Sve je to potrajalo do nekih 3 sata u noći, te je došlo vrijeme zavući se u šator i pokušati zaspati.

Dobro odabrano mjesto za šator pomoglo mi je da odspavam do 8 sati ujutro, budući da sam smjestio šator u debeli hlad. Zapalio sam pljugu, sklopio šator, spremio stvari i krenuo nazad za Zagreb.

Sve u svemu, još jedan kvalitetan vikend.

Jučer me uhvatila jaka želja da se provozam. Pogledao sam popis moto susreta i vidio da ima jedan moto susret u Križevcima i jedan u Samoboru. Nije trebalo dugo i već sam sjedio na svom Zekanu.

“Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put pređe sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha.”
Don Huan Matus

Dan je bio savršen za vožnju, toplo, ali ne pretjerano vruće. Krenuo sam oko 14 sati i prvo se uputio prema Križevcima. Tamo sam prvo navratio do dragog mi prijatelja, pa smo se malo jače zabrbljali, tak da sam stigao na susret oko 17 sati.

Bilo je to ipak još malo rano za motorijadu, tako da sam stigao među prvima. Malo sam se družio s ljudima iz kluba, te upoznao njihovog predsjednika. Kako nikada ništa nije slučajno, tako je ispalo da se čovjek bavi sitotiskom, a to je nešto što trenutno trebam, jer mislim dati napraviti kvalitetne majice. Test sa Print-Studiom nije se pokazao zadovoljavajućim, jer njihov foto otisak počinje nestajati nakon 3 pranja. Ostao sam kojih sat vremena, pozdravio se s ljudima i krenuo put Samobora.

U Samoboru je bilo već podosta ljudi i motora, a uhvatio sam još i nešto dnevnog svjetla da malo poslikam. Sreo sam dosta poznatih, među ostalim i Tatjanu sa suprugom, te Sandru iz MK Čarobnjaka. I tako sa svakim ubiješ nešto vremena i dođe trenutak kad treba krenuti kući. No, tu moj dan još nije stao, jer sam na kraju još završio i u klubu Katran, gdje sam ostao do kojih 3 sata ujutro.

Ne moram vam reći da sam se danas probudio – potrgan. Ali, nije to loš osjećaj, kada znaš da je to rezultat nečeg što si jako želio dan ranije.