Kao i više puta do sada, uputio sam se solo na moto susret. Odabir je ovaj puta pao na MK Kockari.

Dan je bio kao stvoren za laganu vožnjicu. Imao sam nekih obveza prijepodne, tako da sam se uputio u smjeru Vukšinca negdje oko 14:30. Ovaj puta sam odlučio počastiti svog Zekana sa Super 100. Čini mi se da mu svidjelo.

Volim taj smjer prema Vrbovcu, no ubije me onaj kratki dio betonske ceste. Sve prije i poslije toga je milina. Lagana vožnja kroz sela me uvijek opuste i uopće nemam neku želju juriti.

Usput sam stao još i na kavu, a budući da sam sve naprtio na leđa, bez tank torbe, taj kratki odmor me spasio. Tako to valjda ide, nemam više 20 godina. I tako uvaljen u hladovini, promatram motore kako prolaze u smjeru moto susreta. Ubio sam nekih pola sata i došlo je vrijeme krenuti dalje. Veći dio puta bio je odrađen, tako da mi nije bilo naporno nastaviti vožnju.

Kada sam stigao, manja ekipa se već skupila, većinom oni koji su tamo bili od petka. Bilo je nešto šatora, pa sam se dao u potragu za dobrim mjestom. Nakon što sam identificirao dobro mjesto, šator je bio postavljen u rekordnom roku, a ja sam pobjegao u hlad počastiti se hladnom pivom.

S vremenom se ekipa počela skupljati, te je nastao jedan mali, ali dobro nakrcani moto susret. Bilo je svega, klope, cuge i dobra mjuza u pozadini. Band koji je nastupao navečer uspio je dignuti ekipu i svirali su do duboko u noć.

Tako da, sve u svemu, jedan, mogli bi ga nazvati “obiteljski” moto susret na koji ću sigurno dogodine opet doći.