MK Dugo Selo već tradicionalno organizira blagoslov motora u sklopu svog moto susreta. Uglavnom to pada na kraj 3. mjeseca, pa se uvijek trebalo dobro obuči.
Tako sam se prije skoro 10 godina, 2013. godine uputio sa Sandrom na moto susret MK Dugo Selo. Dan je bio poprilično hladan, no to nije umanjilo veselje, jer nekako je taj susret uvijek obilježavao početak sezone.
Uz tradicionalni odlazak na Martin Breg na grah i kobasice, cijeli program je podosta obećavao. Glavni skup se održavao u zatvorenom prostoru u Dugom Selu, gdje nas je zabavljao band koji je izvodio klasični rock’n’roll (zaboravih im ime). Kako se bližila noć, temperatura se opasno spuštala, no to me nije previše zabrinjavalo, tako da sam uživao u ostatku programa. Zvijezde večeri bili su dečki iz Psihomodo Popa i go-go plesačice.
Ne znam koliko bi još uživao u susretu, da me nije Sandra upozorila da vani pada snijeg. Mislio sam da se šali, te sam otišao sam provjeriti meteorološke uvjete vani. Nije se šalila. Snijeg je počeo sve jače padati, pa sam odlučio da bi možda ipak bilo dobro krenuti nazad za Zagreb. I tako sam krenuo u gluho doba noći i stigao kući smrznut, ali ujedno i zadovoljan, jer je dan prošao i bolje nego sam očekivao.
MK Vilenjaci su mi ostali u lijepom sjećanju. Uvijek je bila lijepa vožnja do Kutine, a domaćini su se uvijek potrudili da im moto susret bude prepun sadržaja. Razmišljam da bi nakon dužeg vremena ove godine ponovo mogao krenuti putem Kutine.
Ovo je moto susret MK Vilenjaci iz 2009. godine, pa ne bi bilo loše da se malo prisjetimo kako je to nekada izgledalo.
Tada sam zapisao:
MOTORIJADA: MK VILENJACI, KUTINA, 05.-06.09.2009.
Moram priznati da su mi Vilenjaci od prošle godine ostavili dobar utisak, te sam se s velikim iščekivanjem uputio za Kutinu u subotu popodne. Još jedan, a ne manje važan detalj je taj, da mi je i djevojka iz Kutine, pa sam stvarno imao dobar razlog biti dobre volje.
Sam susret mi je bio odličan. OK ekipa, zabavno i ono što me najviše veselilo, Emina Arapović. Svirka mi je bila za 5.
Pošto nisam bio sa šatorom, pribojavajući se za svoje stare kosti (prognoza oko 10 °C po noći), morao sam krenuti oko ponoći put Zagreba.
Još jedan moto susret koji će mi ostati u lijepom sjećanju.
Budući je prošle godine vladala pLandemija, 99% moto susreta bilo je otkazano. No, nisu baš svi moto klubovi otkazali svoje susrete, pa se među tih 1% svrstao i MK Bistra.
Bile su to 2 dosadne godine u kojima je svačiji život gotovo stao. Nije bilo nekih događanja, razni skupovi i koncerti bili su otkazani, pa nam je bilo jedino preostalo da se vozikamo u nekom svom privatnom aranžmanu.
Ugodno me iznenadilo da se ekipa MK Bistra suprotstavila sveopćoj histeriji koju je izazvala ta neka pandemija koje nigdje nije bilo, osim u novinama i na televiziji. Tako da smo iskoristili taj vikend da se zaputimo u hrvatsko Zagorje, s druge strane Sljemena i posjetimo ekipu iz MK Bistra. Bilo je podosta ljudi, zabave, muzike, kao i defile u kojem sam uživao.
Na žalost nismo ostali kampirati, tako da smo u neko doba noći krenuli nazad za Zagreb.
Jedan od moto susreta na koji idem obvezno svake godine. Na žalost, zadnje 2 godine se zbog ove prevare oko Korone nisu održavali, no ove godine ponovo su krenuli. Nitko sretniji od mene.
Pao je dogovor s Miom da idemo put Malinske u petak, 20.05. na moto susret MC Fluminense Riders. Budući da je Mia radila u petak do 16:00 sati, odlučili smo do Malinske ići auto putem, a ne po staroj cesti, kako sam inače običavao ići. Bila je to njena prva duža vožnja i još k tome po auto putu. Odmah ću napomenuti da joj se nije dopalo. Nije ni meni to omiljena opcija, ali uštedjeli smo dosta vremena.
U Malinsku smo stigli nešto iza 19:00 sati, budući da smo putem morali stati i odmoriti bolna dupeta, jer sicevi na mom Z-u nisu baš namijenjeni dužem putovanju. Kada smo zauzeli apartman, krenuli smo u nabavku hrane, te sam skuhao neke špagete s povrćem. Pripremili smo cugu, whiskey-colu, jer sam nosio bocu whiskey-a sa sobom i krenuli prema moto susretu.
Prva večer bila je dosta smirena, nije bilo band-ova, muziku je puštao DJ, tako da smo zauzeli neka sjedeća mjesta i lagano ispijali svoje whiskey-cole. Na kraju mi vrag nije dao mira, nakon što je moja boca ostala prazna, te sam si otišao po točenu pivu. Mia nije htjela, i to joj je bila mudra odluka. Uglavnom, ispio sam još tu pivu i postao sam one-man show. Baš me bila uzelo. Kako smo bili umorni od vožnje, oko 01:00 krenuli smo nazad u apartman.
Sljedeći dan započeli smo kavom na terasi, nakon koje smo krenuli turistički bauljati po Malinskoj. Popili smo neko piće u kafiću na plaži, obišli moto susret, malo poslikali i posnimali situaciju i krenuli raditi ručak. Za ručak sam napravio opet – špagete s povrćem (druga vrsta), te smo se najeli i otišli malo u vodoravan položaj, odmoriti se za glavnu večer na moto susretu.
Pripremili smo opet whiskey-cole, ispraznivši bocu i krenuli na party. Kada smo stigli band je već svirao i mogu napomenuti da su mi se izrazito svidjeli. Svirali su neke rok cover-e i to baš po mom ukusu. Nakon njih nastupio je i drugi band, a mi smo za to vrijeme ispraznili svoju cugu, malo prozujali po susretu i u neko gluho doba noći odlučili krenuti nazad u apartman.
Ujutro u Nedjelju ispili smo kavu, malo se još izležavali i krenuli oko 15:00 sati nazad za Zagreb.
Sve u svemu, proveli smo lijepi vikend, vrijeme nas je služilo odlično, bez obzira na to što je na meteo stranici bila najavljivana oluja. Ni jedna kap kiše nije pala na nas tijekom našeg povratka kući.
U svakom slučaju, ni sljedeće godine neću propustiti moto susret u Malinskoj.
Last Days Outlaw 