Nekako je moto susret MC Hollistera podsjetnik da se sezoni bliži kraj, ako imate taj mentalni sklop u glavi, koji brije na – sezone. Nakon 2 godine, opet su legalno organizirali svoj već tradicionalni “Wild One” moto susret.

Dvoumio sam se ovaj tjedan, na koju stranu krenuti. U uži izbor ušli su mi MC Hollister, s moto susretom tu nadomak Zagreba ili MK Legenda s moto susretom u Đurđevcu. Budući da su nas meteorološke službe i ovaj vikend plašile nekom olujom i kišom, sada već tradicionalno, odlučio sam ipak posjetiti Hollistere.

Budući da mi treba čitavih pola sata do njih, nisam imao namjeru kampirati, nego ih posjetiti u dva navrata. Petak i subota. Ako ništa drugo, barem ću se malo više voziti, što mi uvijek i je krajnji cilj.

U petak pridružio mi se i jedan friški biker, dečec koji radi u kvartovskoj birtiji, s tek položenom vozačkom A-kategorije i novim prometalom na 2 kotača. Prijatelji ga zovu Čelo, pa ću ga i ja tako zvati. Ima već godina dana kako upija priče o motorima, svaki puta kad svratim na jutarnju kafu. Ima sada nekih mjesec dana kako je napokon položio vozačku i kupio si svoj prvi motor.

Našao sam se s Čelom u birtiji u petak tamo negdje oko 16 sati, te smo krenuli put Orešja. Moram napomenuti da je to Čeli bila prva motorijada kojoj je prisustvovao. Kako je ipak bio petak, možda nije dobio kompletnu sliku, jer je bilo upola manje ljudi nego u subotu, no za početak, možda je i to bilo dovoljno. Stigli smo oko 17 sati, ponešto ljudi se već bilo skupilo, pa sam ga za početak upoznao s običajem mijenjanja Kuna za bonove, pa onda bonova za pivu. Brzo je usvojio gradivo, te smo na brzinu ubili 2 runde Vukovarske točene pive.

Budući da sam u subotu imao nekih obaveza ujutro, nismo ostali dugo, te smo krenuli nazad za Zagreb tamo negdje iza 9 sati.

U subotu sam krenuo solo nazad na susret, krenuvši lagano opet oko 16 sati. Nebo nije bilo baš nešto obećavajuće, te su se neki mrki oblaci počeli skupljati. Subota je bila pun pogodak, skupila se hrpa ljudi, atmosfera je bila na visini, bez obzira na to što je u neko doba počelo sijevati u daljini. Moja greška toga dana bila je ta, da sam zaboravio napuniti baterije na kameri, tako da sam ostao na ostacima energije od petka i krepala mi je prije početka svirke. No, sve u svemu, bio je to još jedan lijepi vikend.