Moto susret MC Hollister

Nekako je moto susret MC Hollistera podsjetnik da se sezoni bliži kraj, ako imate taj mentalni sklop u glavi, koji brije na – sezone. Nakon 2 godine, opet su legalno organizirali svoj već tradicionalni “Wild One” moto susret.

Dvoumio sam se ovaj tjedan, na koju stranu krenuti. U uži izbor ušli su mi MC Hollister, s moto susretom tu nadomak Zagreba ili MK Legenda s moto susretom u Đurđevcu. Budući da su nas meteorološke službe i ovaj vikend plašile nekom olujom i kišom, sada već tradicionalno, odlučio sam ipak posjetiti Hollistere.

Budući da mi treba čitavih pola sata do njih, nisam imao namjeru kampirati, nego ih posjetiti u dva navrata. Petak i subota. Ako ništa drugo, barem ću se malo više voziti, što mi uvijek i je krajnji cilj.

U petak pridružio mi se i jedan friški biker, dečec koji radi u kvartovskoj birtiji, s tek položenom vozačkom A-kategorije i novim prometalom na 2 kotača. Prijatelji ga zovu Čelo, pa ću ga i ja tako zvati. Ima već godina dana kako upija priče o motorima, svaki puta kad svratim na jutarnju kafu. Ima sada nekih mjesec dana kako je napokon položio vozačku i kupio si svoj prvi motor.

Našao sam se s Čelom u birtiji u petak tamo negdje oko 16 sati, te smo krenuli put Orešja. Moram napomenuti da je to Čeli bila prva motorijada kojoj je prisustvovao. Kako je ipak bio petak, možda nije dobio kompletnu sliku, jer je bilo upola manje ljudi nego u subotu, no za početak, možda je i to bilo dovoljno. Stigli smo oko 17 sati, ponešto ljudi se već bilo skupilo, pa sam ga za početak upoznao s običajem mijenjanja Kuna za bonove, pa onda bonova za pivu. Brzo je usvojio gradivo, te smo na brzinu ubili 2 runde Vukovarske točene pive.

Budući da sam u subotu imao nekih obaveza ujutro, nismo ostali dugo, te smo krenuli nazad za Zagreb tamo negdje iza 9 sati.

U subotu sam krenuo solo nazad na susret, krenuvši lagano opet oko 16 sati. Nebo nije bilo baš nešto obećavajuće, te su se neki mrki oblaci počeli skupljati. Subota je bila pun pogodak, skupila se hrpa ljudi, atmosfera je bila na visini, bez obzira na to što je u neko doba počelo sijevati u daljini. Moja greška toga dana bila je ta, da sam zaboravio napuniti baterije na kameri, tako da sam ostao na ostacima energije od petka i krepala mi je prije početka svirke. No, sve u svemu, bio je to još jedan lijepi vikend.

Moto susret MK Ketač

Cijeli prokleti tjedan pržilo sunce, a onda za subotu najavljuju olujno nevrijeme. Nevjerojatno. Već me počela hvatati depresija, no sjetih se da u zadnje vrijeme gotovo svaki vikend najavljuju kaos, pa na kraju ništa od toga.

Probudih se u subotu ujutro i prvo što učinim, bacim pogled na mobitel ne bi li ugledao prognozu koja pokazuje lijepo i sunčano vrijeme. Nažalost, nije bilo tako. Kiša s olujnim nevremenom. Pregledao sam jedno 5 različitih meteoroloških stranica, a svi kažu isto – apokalipsa. Izvučem se iz kreveta i odlučim provjeriti vrijeme van ovih digitalnih prognoza i ugodno se iznenadim. Bilo je relativno OK, čak mi nije mirisalo na kišu, a kamoli na olujno nevrijeme. Obavih ponešto dnevnih obaveza, te zvrcnu Damira da vidim kakvi su njegovi planovi za danas. Bilo je još dosta rano za njega, oko 12 sati, tako da sam ga trgnuo iz sna. Pitah ga preko telefona je l’ idemo na vožnju po Zagorju, a on mi samo odgovori “Kiša je danas cijeli dan”. Rekoh, neću ga maltretirati i objašnjavati mu da bi trebao pogledati kroz prozor, te se krenem pakirati.

Krenuo sam u neko doba, a oblaci su se počeli skupljati. Možda ipak nisam trebao ići. No, bilo je kasno. Imao sam na sebi svu opremu, bisage su bile na motoru i jaka želja za vožnjom. Rekoh “idemo”, pa kud puklo.

Uglavnom, tijekom cijelog puta nije pala ni jedna kap kiše, a vožnja je bila i više nego ugodna. Nije bilo vruće, a nije bilo ni prehladno. Nisam žurio, jer nisam imao gdje zakasniti, tako da sam stigao u Donju Višnjicu oko 17 sati. Bio je to jedan od manjih susreta, što nema veze s njegovom kvalitetom, jer nekada baš ti mali susreti budu najbolji. Popio sam pifkana, malo fotkao i snimao, poslušao band i oko 20 sati odlučih krenuti nazad za Zagreb. Nisam namjeravao prespavati, tako da nisam imao šator sa sobom.

Sve u svemu, ekipa MK Ketača bila je vrlo susretljiva, vedra, a u takvom tonu prošao je i njihov moto susret. Oko 21:30 stigao sam u Zagreb, malo umoran, ali vrlo zadovoljan.

Moto susret MK Valhalla

Cijeli tjedan sam razmišljao kojim putem krenuti ovaj vikend. Naime, na isti dan pale su mi dvije motorijade koje bi volio posjetiti. To su MK Jal iz Ivanca i MK Valhalla iz Popovače.

Na kraju, došla je i ta subota, a kako se Damir vratio s mora, uspio sam ga nagovoriti da ide sa mnom na moto susret. Budući da još nisam znao na koju motorijadu krenuti, pao je dogovor da se nađemo na kavi i da donesemo konačnu odluku.

Oko 14 sati našli smo se na kavi i uzeli u obzir sve parametre ne bi li donijeli ispravnu odluku. Računali kilometre, cijenu benzina, potrošnju motora, nagibe i stanje cesta, vremenske uvjete i na kraju prevagnula je ideja da se ide u Stružec, kod MK Valhalle.

Nakon što smo ispili kave, krenuli smo u smjeru Siska. Pratili su nas neki sivi oblaci, no kako smo ostavljali Zagreb iz sebe, nebo je bivalo sve ljepše, bez zloslutnih oblaka. Pred Siskom odlučili smo stati na još jednu cugu. Naišli smo na jednu autohtonu birtiju obećavajućeg imena, “Caffe bar As” i stali da malo uživamo u seoskom ugođaju.

Nakon nekih pola sata krenuli smo dalje i ubrzo smo došli do moto susreta. Naravno da smo opet uranili. No, nema veze, jer smo naletjeli na Darka Labaša, pa je vrijeme u razgovoru brzo prolazilo. Polagano su se počeli skupljati ljudi i mjesto se počelo puniti. Navečer je počela svirka koju smo pratili uz naloženu vatru, koju je Darko držao u životu. Bojali smo se samo da ne spali i palete na kojima smo sjedili.

Moj prijedlog prije polaska bio je da idemo šatorima i prečorimo, no Damiru se nije dalo. Na kraju mu je ipak bilo žao što nismo postupili tako. Škola za sljedeći puta.

Sve u svemu, moto susret je bio više obiteljskog karaktera, niti prevelik, niti premali, ono – taman. Oko 22 sata krenuli smo nazad za Zagreb s namjerom da ubijemo još jednu pivu “Bikers”-u. Tako je na kraju i bilo.

Moto susret MK Four Rivers

Ova subota mi je bila rezervirana za prvi moto susret MK Four Rivers. Čak je i moj kolega Nedo odlučio poći sa mnom, te povesti i svoja dva sina.

Dogovor s Nedom je bio da se nađemo na jutarnjoj kavi u restoranu “Tihi Gaj” u Kupinečkom Kraljevcu. Krenuo sam nešto prije 10:30, a trebao sam biti tamo u 11:00, no pakiranje se malo odužilo, te još i hranjenje mojeg crvenog ljubimca i već sam bio u stisci s vremenom. Na svu sreću ceste su bile gotovo prazne, tako da sam na jutarnju kavu stigao 5 minuta prije dogovorenog vremena. Taman sam se raskomotio i naručio cugu, kad su na vrijeme i s voljom stigli i Nedo, te njegov stariji sin. Popili smo jutarnju kavu i morali krenuti dalje, jer je u neko doba Nedo trebao biti u Slunju da pokupi mlađeg sina, kojeg mu je buraz tamo dofurao. Eto, odmah da se ispričam za lapsus lingue koji mi se desio u videu, jer sam spomenuo Senj, umjesto Slunj. Nemojte mi kaj zamerit, ipak su godine u pitanju.

Popili smo cugu na susretu, a onda je Nedo sa starijim sinom krenuo put Slunja. Taman sam imao vremena složiti šator, popit još jednu mrzlu pivu i ubiti oko nekih pola sata. U neko doba smo se svi okupili i odlučili iskoristiti predivan dan za bućkanje u bazenu. Za divno čudo, nije bila neka gužva u bazenu, tako da je kupanac bio uživancija.

Nakon kupanja bilo je vrijeme za neku klopu i cugu, te smo se odvukli nazad do susreta, koji je od bazena bio udaljen čitavih 100-tinjak metara. Nedo je s klincima ubio neke ćevape, zalili to pivom i krenuli uživati u programu moto susreta. Po običaju, napravio sam hrpu snimki i fotki, usput ispijajući mrzle pive.

U neko doba krenuli su sa svirkom Magnusi koji su oprali po dobrim obradama domaćih i stranih rock hitova, a nakon njih stage su preuzeli momci iz Opće Opasnosti. Svirka je bila odlična, ljudi rasplesani i raspjevani, tako da je tulum trajao do kasno u noć.

Za prvi susret bi ekipa iz MK Four Rivers trebala biti i više nego zadovoljna, jer je sve proteklo u savršenom redu, te su susretu prisustvovali uz mnoštvo bikera i puno onih što ih zovemo – civili. Ne bih znao odrediti koliko je ljudi sve ukupno bilo, no bez daljnjega bilo ih je podosta.

Ekipo, nastavite ovako i vjerujem da će iz godine u godinu biti sve više ljudi koji će dolaziti na vaš susret. Osobno, sigurno ću i sljedeće godine doći i uživati u moto susretu MK Four Rivers.

Moto susret MC Monsters 2000

Nedavno sam od Damira dobio neke VHS uradke da ih digitaliziram, pa je među svim tim materijalima isplivala i ova kazeta. Moto susret MC Monsters iz 2000. godine.

Eto, ako nekoga od ovih mlađih zanima kako je to izgledalo prije 22 godine, slobodno neka si pogledaju. A, ovi stariji mogli bi se prisjetiti kako se brijalo nekada.

Spasili smo mali dio povijesti, jer šteta bi bilo da propadne.

Ovom prilikom pozivam bikere i bikerice koje možda posjeduju neke stare VHS snimke, neka se slobodno jave (lastdaysoutlaw@gmail.com), da ih prebacimo u digitalni format i prezentiramo nekim budućim generacijama.

Prvi pogled na Norton V4SV iz 2023

Oživljavanje Nortona u vlasništvu indijske TVS Motor Company nastavlja se s debijem proizvodnog modela Norton V4SV iz 2023. Napori da se britanski superbike dovede na tržište započeli su prije nego što je TVS kupio Norton u travnju 2020., a sada se ostvaruju. Još ne postoji datum isporuke za motocikl vrijedan 44.000 funti. Međutim, vozači mogu “registrirati interes” na Nortonovoj web stranici.

Prikladan svojoj stratosferskoj cijeni, gotovo £10,000 više od Ducati Panigale V4 SP2, 2023 Norton V4SV može se pohvaliti širokim rasponom vrhunskih komponenti. Öhlins je glavni suradnik, osiguravajući vilicu FGRT 200 s unutarnjim dijelovima NIX 30, amortizer Öhlins TXXGP izrađen prema specifikacijama Nortona kao i amortizer upravljača. Model Manx Silver dobiva kovane aluminijske felge od Oz Racinga, dok model Carbon ima felge od karbonskih vlakana od BST-a. Brembo se brine za kočnice – diskove, čeljusti i hidrauliku. Gume su Dunlop SportSmart TT.

Norton je napravio V4 motor od 1200 ccm kratkog hoda koji isporučuje 185 konjskih snaga pri 12.500 okretaja u minuti i okretni moment od 92 ft-lbs pri 9000 okretaja u minuti. Perimetarski okvir koristi aluminijske cijevi i ima podešavanja za nagib i pomak upravljanja.

“Prije dvije godine, Norton je naslijedio V4—motocikl zamišljen na stazi, ali rođen za cestu, motocikl koji je obećavao spoj ravnoteže, performansi i snage”, objašnjava izvršni direktor Norton Motorcycles dr. Robert Hentschel. “Tijekom posljednjih 18 mjeseci neumorno smo radili stavljajući ovaj stroj u naše nove objekte svjetske klase u Solihullu kako bismo ponosno ispunili obećanje vlasnicima Nortona. Zahvaljujući TVS-u koji je uložio 100 milijuna funti u Norton, a mi smo naknadno mudro ulagali u naše inženjerske procese i potpuno novu proizvodnu bazu, osigurali smo da jedva jedan dio nije poboljšan s motocikla koji smo naslijedili.”

“V4SV je drugačiji od bilo čega na današnjem tržištu, po dizajnu, ali je sve što očekujete od motocikla koji je izradio nepristupačni Norton,” nastavio je Hentschel. “Kratak stupanj prijenosa i velika snaga čine ovaj motocikl savršenim za cestu. Ovo je ultimativni britanski supermotocikl koji će izazvati i uzbuditi vozače od trenutka kada sjednu na motor do trenutka kada siđu. To je bez sumnje prelijepo umjetničko djelo. Nevjerojatno smo ponosni na ono što smo proizveli, s obzirom na izazove s kojima smo se suočili da bismo ga doveli do startne linije. Ono što je važno, ovaj novi Norton V4SV označava samo prvi korak u našoj uzbudljivoj viziji brenda.”