Cijeli tjedan sam razmišljao kojim putem krenuti ovaj vikend. Naime, na isti dan pale su mi dvije motorijade koje bi volio posjetiti. To su MK Jal iz Ivanca i MK Valhalla iz Popovače.

Na kraju, došla je i ta subota, a kako se Damir vratio s mora, uspio sam ga nagovoriti da ide sa mnom na moto susret. Budući da još nisam znao na koju motorijadu krenuti, pao je dogovor da se nađemo na kavi i da donesemo konačnu odluku.
Oko 14 sati našli smo se na kavi i uzeli u obzir sve parametre ne bi li donijeli ispravnu odluku. Računali kilometre, cijenu benzina, potrošnju motora, nagibe i stanje cesta, vremenske uvjete i na kraju prevagnula je ideja da se ide u Stružec, kod MK Valhalle.
Nakon što smo ispili kave, krenuli smo u smjeru Siska. Pratili su nas neki sivi oblaci, no kako smo ostavljali Zagreb iz sebe, nebo je bivalo sve ljepše, bez zloslutnih oblaka. Pred Siskom odlučili smo stati na još jednu cugu. Naišli smo na jednu autohtonu birtiju obećavajućeg imena, “Caffe bar As” i stali da malo uživamo u seoskom ugođaju.
Nakon nekih pola sata krenuli smo dalje i ubrzo smo došli do moto susreta. Naravno da smo opet uranili. No, nema veze, jer smo naletjeli na Darka Labaša, pa je vrijeme u razgovoru brzo prolazilo. Polagano su se počeli skupljati ljudi i mjesto se počelo puniti. Navečer je počela svirka koju smo pratili uz naloženu vatru, koju je Darko držao u životu. Bojali smo se samo da ne spali i palete na kojima smo sjedili.
Moj prijedlog prije polaska bio je da idemo šatorima i prečorimo, no Damiru se nije dalo. Na kraju mu je ipak bilo žao što nismo postupili tako. Škola za sljedeći puta.
Sve u svemu, moto susret je bio više obiteljskog karaktera, niti prevelik, niti premali, ono – taman. Oko 22 sata krenuli smo nazad za Zagreb s namjerom da ubijemo još jednu pivu “Bikers”-u. Tako je na kraju i bilo.





















































