Dan je bio poprilično usran od ranog jutra, neka kiša je srala cijelo vrijeme, pa sam bio skeptičan glede odlaska na moto susret.
Olakšavajuća okolnost bila mi je ta da sam dan ranije s frendom obavio vožnju po Zagorju, pobrstili smo pizzu u Oro Goru i napravili nekih 150 km, što mi je malo smirilo živce. No, opet, cesta te stalno zove.
Tako da sam ipak u nekom trenutku prelomio, potrpao opremu u ruksak i krenuo put Siska, na moto susret MK Steel Spirit. Za divno čudo, kiša je prestala padati i vožnja je bila sasvim ugodna, jer nije bilo one vrućine od prethodnih dana.
Opet sam stigao među prvima, dočekala me dobra rakija i mali znak pažnje u obliku privjeska za ključeve s logo-om kluba.
Cijena cuge bila je poštena, Žuja u boci 12 kn, tak da sam se odmah predbilježio za 2 komada. Ekipa je bila odlična, atmosfera na visini. Sve u svemu, kako bolje provesti subotu, nego u takvom okruženju?
Budući da nisam planirao posjet nekom od moto susreta ovaj vikend, put me nanio u Karlovac na 3. photo meeting hrvatskih bajkerica koji je organizirao Moto Trip Croatia.
Nazvao sam Damira da ga pitam da li je zainteresiran da posnimimo jedan photo shooting, te nakon što sam mu objasnio o čemu se točno radi, nisam ga trebao dugo nagovarati da krenemo.
Odlučili smo krenuti put Karlovca preko Pisarovine, jer na staroj Karlovačkoj po našem ukusu ima previše kamera koje snimaju brzinu kretanja vozila. Imali smo još u planu nakon photo meetinga zapaliti malo do Mrežnice, na Veselu livadu i tamo dignuti šatore, te provesti ponedjeljak u ljenčarenju i kupanju, no ta ideja je zamrla budući da je frend koji je trebao biti tamo u viksi javio da na žalost neće biti tamo u Nedjelju. Tako da smo odustali od kampiranja, da ne bi uletjeli u neke neprilike. Nikad ne znaš.
Sam photo meeting je bio OK, skupilo se dosta dragih nam bajkerica. Na sreću, budući da je bio pakleno vruć dan, mjesto okupljanja bilo je u hladu, pa nam barem mozgovi nisu zakuhali (što u divnom društvu prekrasnih bajkerica stvarno ne bi bilo čudno).
Sam photo shooting bio je obavljen na obližnjoj livadi uz Koranu, te su vjerujem i organizatori i bajkerice bile zadovoljne. Možda su se jedino organizatori trebali potruditi malo bolje oko ponude za muški dio publike u vidu nekih hladnih piva i ćevapa, no kako smo saznali, bio je neki problem oko organizacije, te su u zadnjem trenutku morali promijeniti lokaciju, a samim time vjerujem da im se iskomplicirao i dio oko kojeg sam ovdje malo zagunđao.
Sve u svemu, sve je ispalo OK, pa smo zadovoljni, umjesto na Mrežnicu, krenuli putem Zagreba.
Iako ovo nije bio klasičan moto susret, odlučio sam ovaj događaj ipak staviti pod rubriku – moto susreti.
Opet dragi nam meteorolozi plaše ljude za vikend s nekim narančastim upozorenjima, olujama i klimatskim promjenama. Kao što se i inače rijetko obazirem na mainstream medije i njihove brabonjke u vidu meteorologa, odlučio sam hrabro krenuti put Prudnice, na moto susret MK PSD 2000 iliti MK Plotari Savske Doline.
Sam susret održavao se na auto cross stazi, pa je sve imalo onaj neki Mad Max štih i nije da se bunim, mjesto je odlično. Kako sam stigao među prvima, ako ne i prvi, dočekala me dobra rakijica i bonus polu-litrena Žuja. Lijepa gesta.
Postavio sam šator, koji sam ponio, jer sam znao da ću zatrubiti malo jače sa pivama, pa da ne dovodim sebe i druge u opasnost, odlučih prećoriti tamo.
S vremenom se ekipa počela skupljati, te svaka čast DJ-u koji je držao štimung na nivou, a atmosfera je bila opuštena. Uz uobičajeni grah i grill, na koji su ljudi navalili, ostalo je samo pričekati nastup uvijek odličnog band-a Iberlauf, koji je u kasnije sate održao odličnu svirku. Uz strane i domaće hitove u njihovoj improvizaciji, držali su ekipu na nogama do duboko u noć.
Uglavnom, dan je prošao savršeno, te se neka lagana kišica spustila tamo nakon ponoći, ali nije uspjela zaustaviti party. Kako je počela, tako je ubrzo i stala, pokušavajući nas zastrašiti sa sporadičnom grmljavinom, no bili smo jači.
Uglavnom, odličan provod, s porukom onima koji nisu došli – nemojte dogodine propustiti party kod odličnih domaćina MK PSD 2000.
Ekipa mi se uglavnom razbježala, krenuli putem Jadranskog mora, tako da sam išao solo ovu subotu na moto susret MK Prigorje.
Razmišljao sam da možda ostanem prenoćiti na susretu, no uvidom u vremensku prognozu odustao sam od te ideje. Za subotu je bilo najavljeno lijepo vrijeme, no već za nedjelju su prognozirali nekakvu kišu. Ako ništa drugo, barem nisam morao tegliti hrpu stvari sa sobom u vidu šatora, luftića i ostalih sitnijih i krupnijih stvari koje idu s time.
Krenuo sam lagano nakon ručka, uz lijepo vrijeme koje me pratilo, putem Belovara. Nije mi se žurilo, jer kao i inače u životu, nemaš gdje zakasniti. Stigao sam oko 17 sati, taman se ekipa počela lagano okupljati. Moto susret se održavao na mjestu kakvo inače volim, a to je šuma i hlad. Uglavnom ne volim događaje koji se održavaju na asfaltnim podlogama bez hlada, pa se još ideš spasiti u hlad nekog od onih velikih šatora, pa uvidiš da je tamo još veća vrućina. OK je to, ako si kapacitet, pa možeš maznuti gajbu hladne pive u sebe, ali nisam od tih.
Na žalost, imao sam još nekih obveza navečer, pa sam oko 21 sati morao krenuti nazad za Zagreb, te nisam uspio snimiti band za muzičku podlogu. Nadam se da mi nećete zamjeriti na tome i da će vam se sviđati odabir muzike u videu.
Subota, opet dan za neku vožnju i zabavu. Prije par godina sam na ovaj datum obišao 2 moto susreta, MK Crusaiders u Križevcima i MK Fugitives u Samoboru, no ove godine zbog pomanjkanja “tehničkih sredstava” odlučio sam se za samo jednu feštu. Oprao sam motor, spakirao stvari, šator, luftić, sjeo na motor i uputio nekoliko molitvi da mi benga izdrži do Samobora i nazad. Baš su mi “oni dani” u mjesecu, kada novčanik vapi za nekim – refillom.
Vrijeme je već tijekom pranja motora bilo li-la, no vjerovao sam da neće biti neke veće kiše, bez obzira na to što meteorološki “stručnjaci” najavljuju moguću oluju. Negdje na pola puta, kod nekad legendarnog Pit-stop-a, počela je neka lagana kišica, pa sam stao popiti kavu. Ubrzo je i ta kišica prestala, te sam nastavio putem Samobora. Kada sam stigao, bilo je oko 16 sati i bilo je poprilično pusto. No, kako sam digao šator, sjeo na pivu, ekipa se počela skupljati.
Oko 18 je krenuo defile koji sam propustio zbog “tekućih” razloga, no taman se u to vrijeme pojavio i Damir sa ženom i malom. Dio za motor mu još nije stigao, nakon prošlotjednog kvara na moto susretu MK Bistra. U miru smo maznuli neke pivuše i imali vremena za razgovor.
Nakon povratka ekipe s defilea, krenuo je party. Bendovi su bili OK, ekipa živahna, pa je bilo konstantnog turiranja, pucanja i paljenja guma. Sve je to potrajalo do nekih 3 sata u noći, te je došlo vrijeme zavući se u šator i pokušati zaspati.
Dobro odabrano mjesto za šator pomoglo mi je da odspavam do 8 sati ujutro, budući da sam smjestio šator u debeli hlad. Zapalio sam pljugu, sklopio šator, spremio stvari i krenuo nazad za Zagreb.
Budući da imam veliki respect prema ekipi MK Bistra, jer su jedni od rijetkih koji su za vrijeme trajanja pLandemije svaki puta održali motosusret unatoč kaznama i glupim preporukama, odlučio sam ih posjetiti i ove godine.
Dan je već ujutro krenuo ubitačno vrućim tempom, živa u termometru se penjala iz sata u sat. Bit će da je to zbog globalnog zagrijavanja (čitaj: climate manipulation). Dogovor je bio da pokupim Damira oko 14 sati i da laganom vožnjicom krenemo put Gornje Bistre. Lagana vožnja čisto iz tog razloga što je to dosta blizu, pa da što duže uživamo u vožnji. Kasnije smo se sjetili da smo mogli ići preko Mađarske da bi duže uživali u vožnji, no to možda nekom drugom prilikom.
Vožnja je uglavnom protekla u redu, te smo još stali u restoranu u Gornjoj Bistri da popijemo još jednu kavu. U ugodnoj atmosferi ispili smo kave, te sam Damira oboružao kamerom, jer je ja nisam mogao staviti, budući da mi je smetala tank-torba. I tako smo krenuli put starog kamenoloma. U nekom trenutku pogledao sam u retrovizor i vidim da mi je nestao kamerman. Stao sam i malo pričekao, te se nakon nekog vremena pojavio u mom retrovizoru. Uglavnom, motor mu se u jednom trenutku počeo gasiti, pa paliti, gubeći struju. Nekako smo se dovukli do susreta i zamolili domaćine, ako ikako mogu pomoći. U vrlo kratkom vremenu imali smo oko motora cijelu mehaničarsku ekipu na kojoj bi nam pozavidjeli i vozači GP-a. Problem je bio riješen za otprilike pola sata. Uglavnom, krepal je glavni relej za napajanje strujom, pa su momci prebrikali osigurač aluminijskom folijom i na sveopće veselje, problem je kratkoročno bio riješen. Znali smo da ćemo se, ako ništa drugo, sljedeći dan vratiti kući.
Sam susret je bio odličan, od samog štimunga, pa do cjelokupne ekipe koja se skupila, pa sve do klope i cuge. Za muzičku zabavu bili su zaduženi dečki iz banda Pulsrock, koji su odradili odlične cover-e, a kao glavni akter te večeri bio je Alen Islamović, koji je pržio dobre stare hitove Divljih Jagoda i Bijelog Dugmeta.
Uglavnom fešta je trajala do duboko u noć, a ujutro su nas dočekale krafne, peciva i jutarnja kava. Vikend nije mogao proći bolje.
Ekipo iz MK Bistre, zahvaljujemo se na svesrdnoj pomoći oko otklona kvara na našem motoru, te obećajmo da se vidimo i sljedeće godine.
Kao i više puta do sada, uputio sam se solo na moto susret. Odabir je ovaj puta pao na MK Kockari.
Dan je bio kao stvoren za laganu vožnjicu. Imao sam nekih obveza prijepodne, tako da sam se uputio u smjeru Vukšinca negdje oko 14:30. Ovaj puta sam odlučio počastiti svog Zekana sa Super 100. Čini mi se da mu svidjelo.
Volim taj smjer prema Vrbovcu, no ubije me onaj kratki dio betonske ceste. Sve prije i poslije toga je milina. Lagana vožnja kroz sela me uvijek opuste i uopće nemam neku želju juriti.
Usput sam stao još i na kavu, a budući da sam sve naprtio na leđa, bez tank torbe, taj kratki odmor me spasio. Tako to valjda ide, nemam više 20 godina. I tako uvaljen u hladovini, promatram motore kako prolaze u smjeru moto susreta. Ubio sam nekih pola sata i došlo je vrijeme krenuti dalje. Veći dio puta bio je odrađen, tako da mi nije bilo naporno nastaviti vožnju.
Kada sam stigao, manja ekipa se već skupila, većinom oni koji su tamo bili od petka. Bilo je nešto šatora, pa sam se dao u potragu za dobrim mjestom. Nakon što sam identificirao dobro mjesto, šator je bio postavljen u rekordnom roku, a ja sam pobjegao u hlad počastiti se hladnom pivom.
S vremenom se ekipa počela skupljati, te je nastao jedan mali, ali dobro nakrcani moto susret. Bilo je svega, klope, cuge i dobra mjuza u pozadini. Band koji je nastupao navečer uspio je dignuti ekipu i svirali su do duboko u noć.
Tako da, sve u svemu, jedan, mogli bi ga nazvati “obiteljski” moto susret na koji ću sigurno dogodine opet doći.
Bilo je opet neko grupno dogovaranje da se ide u posjet Tur Bikersima u Rakitovec, no kako se moto susret približavao tako su krenula odustajanja. Neki se žalili na umor, neki ne bi kampirali, a ja se taman nabrusio na vikend oduzimanje pod uvjetom da prespavamo, tak da sam na kraju i ja bio odustao.
No, na sam dan održavanja susreta ipak sam odlučio krenuti put Rakitovca, jer sam imao od prije dogovor s dvije drage mi frendice, koje bi došle na piće, dva, a nisam imao srca da im javim da ipak neću doći. Oko 16 sati sam lagano krenuo, na putu stao natočiti motor i popiti kavicu, te otkrio da postoji kava s mlijekom za 9 kuna. Ne znam kako je kod vas, ali kod mene u kvartu više nema kave ispod 12 kuna. Izgleda da ću morati češće u Veliku Goricu.
Kada sam stigao u Rakitovec, taman je krenulo okupljanje, pa sam bio među prvima. Kako je dan bio podosta vruć, nije bilo druge nego navaliti na hladnog Pan-a. Kad sam se malo osvježio, krenuo sam s fotkanjem i snimanjem. Ekipa se počela lagano skupljati, a u neko doba stigle su mi frendice. Budući da se nismo vidjeli dosta dugo, proveli smo večer u ugodnom ćaskanju i hladnom Pan-u.
Za štimung su bili zaduženi dečki iz banda KUD Blud, no kako sam se zabrbljao s frendicama, nisam snimio ni jednu njihovu izvedbu te večeri, tako da sam njihove uratke ukrao s YouTube-a. Nadam se da mi neće zamjeriti.
Uglavnom, moto susret je bio odličan, ekipa se skupila sa svih strana, a bilo je i dosta njih koji su došli iz susjednih nam zemalja. Tom prilikom pozdravljam mladu vozačicu mat crnog Zeca iz susjedne nam Slovenije.
MK Dugo Selo već tradicionalno organizira blagoslov motora u sklopu svog moto susreta. Uglavnom to pada na kraj 3. mjeseca, pa se uvijek trebalo dobro obuči.
Tako sam se prije skoro 10 godina, 2013. godine uputio sa Sandrom na moto susret MK Dugo Selo. Dan je bio poprilično hladan, no to nije umanjilo veselje, jer nekako je taj susret uvijek obilježavao početak sezone.
Uz tradicionalni odlazak na Martin Breg na grah i kobasice, cijeli program je podosta obećavao. Glavni skup se održavao u zatvorenom prostoru u Dugom Selu, gdje nas je zabavljao band koji je izvodio klasični rock’n’roll (zaboravih im ime). Kako se bližila noć, temperatura se opasno spuštala, no to me nije previše zabrinjavalo, tako da sam uživao u ostatku programa. Zvijezde večeri bili su dečki iz Psihomodo Popa i go-go plesačice.
Ne znam koliko bi još uživao u susretu, da me nije Sandra upozorila da vani pada snijeg. Mislio sam da se šali, te sam otišao sam provjeriti meteorološke uvjete vani. Nije se šalila. Snijeg je počeo sve jače padati, pa sam odlučio da bi možda ipak bilo dobro krenuti nazad za Zagreb. I tako sam krenuo u gluho doba noći i stigao kući smrznut, ali ujedno i zadovoljan, jer je dan prošao i bolje nego sam očekivao.
Last Days Outlaw 