Ustvari mi se ovu Subotu nije dalo ići nikuda, jer sam imao neke obaveze u Nedjelju ujutro. No, ipak odlučih bar na kratko baciti nos, da vidim što radi ekipa iz MK Bistre.

Nakon dosta unutarnjih previranja, odlučio sam ipak na kraju cimnuti Damira, pa da ipak bacimo neki kratki đir do Gornje Bistre. Čovjek se baš nabrijao na defile po Sljemenu, pa rekoh, ajd, nek uživa malo.

Krenuli smo oko 15:00, a defile je trebao biti u 17:00. Nešto prije samog moto susreta stali smo u lokalnu birtiju na “jutarnju” kavu. Taman mi je to dobro došlo da provjerim i svu svoju opremu u ruksaku. Kamere, baterije, kartice i ostalo.

Nešto iza 16 sati stigli smo na susret. Naravno da su Damira odmah na ulazu pitali jel’ ovaj puta sve OK s motorom, nakon prošlogodišnje vratolomije oko popravka njegovog Z-a, koji je imao čudne simptome. Na kraju je ispalo da mu je krepaval glavni relej, pa su to zbrikali dečki s aluminijskom folijom, te se s tim privremenim rješenjem uspio tada vratiti u Zagreb.

Prozujali smo malo među motorima, posnimali neke kadrove i otišli vidjeti ima li koga od poznate ekipe. Naišli smo na čovjeka koji mu je na kraju i osposobio motor, te se s njim malo zapričali. Na žalost, tu Damir saznaje da je defile otkazan, jer su sve ceste u banani i da nije sigurno grupno se voziti.

I tako, uz dobar grah, hladno pivo i muzičku podlogu, zujali smo na susretu negdje do 20:30 i onda odlučili krenuti nazad za Zagreb.

Budući je prošle godine vladala pLandemija, 99% moto susreta bilo je otkazano. No, nisu baš svi moto klubovi otkazali svoje susrete, pa se među tih 1% svrstao i MK Bistra.

Bile su to 2 dosadne godine u kojima je svačiji život gotovo stao. Nije bilo nekih događanja, razni skupovi i koncerti bili su otkazani, pa nam je bilo jedino preostalo da se vozikamo u nekom svom privatnom aranžmanu.

Ugodno me iznenadilo da se ekipa MK Bistra suprotstavila sveopćoj histeriji koju je izazvala ta neka pandemija koje nigdje nije bilo, osim u novinama i na televiziji. Tako da smo iskoristili taj vikend da se zaputimo u hrvatsko Zagorje, s druge strane Sljemena i posjetimo ekipu iz MK Bistra. Bilo je podosta ljudi, zabave, muzike, kao i defile u kojem sam uživao.

Na žalost nismo ostali kampirati, tako da smo u neko doba noći krenuli nazad za Zagreb.

U svakom slučaju, MK Bistra, skidam vam kapu.