All posts by Last Days Outlaw

Moto susret MK Ketač

Cijeli prokleti tjedan pržilo sunce, a onda za subotu najavljuju olujno nevrijeme. Nevjerojatno. Već me počela hvatati depresija, no sjetih se da u zadnje vrijeme gotovo svaki vikend najavljuju kaos, pa na kraju ništa od toga.

Probudih se u subotu ujutro i prvo što učinim, bacim pogled na mobitel ne bi li ugledao prognozu koja pokazuje lijepo i sunčano vrijeme. Nažalost, nije bilo tako. Kiša s olujnim nevremenom. Pregledao sam jedno 5 različitih meteoroloških stranica, a svi kažu isto – apokalipsa. Izvučem se iz kreveta i odlučim provjeriti vrijeme van ovih digitalnih prognoza i ugodno se iznenadim. Bilo je relativno OK, čak mi nije mirisalo na kišu, a kamoli na olujno nevrijeme. Obavih ponešto dnevnih obaveza, te zvrcnu Damira da vidim kakvi su njegovi planovi za danas. Bilo je još dosta rano za njega, oko 12 sati, tako da sam ga trgnuo iz sna. Pitah ga preko telefona je l’ idemo na vožnju po Zagorju, a on mi samo odgovori “Kiša je danas cijeli dan”. Rekoh, neću ga maltretirati i objašnjavati mu da bi trebao pogledati kroz prozor, te se krenem pakirati.

Krenuo sam u neko doba, a oblaci su se počeli skupljati. Možda ipak nisam trebao ići. No, bilo je kasno. Imao sam na sebi svu opremu, bisage su bile na motoru i jaka želja za vožnjom. Rekoh “idemo”, pa kud puklo.

Uglavnom, tijekom cijelog puta nije pala ni jedna kap kiše, a vožnja je bila i više nego ugodna. Nije bilo vruće, a nije bilo ni prehladno. Nisam žurio, jer nisam imao gdje zakasniti, tako da sam stigao u Donju Višnjicu oko 17 sati. Bio je to jedan od manjih susreta, što nema veze s njegovom kvalitetom, jer nekada baš ti mali susreti budu najbolji. Popio sam pifkana, malo fotkao i snimao, poslušao band i oko 20 sati odlučih krenuti nazad za Zagreb. Nisam namjeravao prespavati, tako da nisam imao šator sa sobom.

Sve u svemu, ekipa MK Ketača bila je vrlo susretljiva, vedra, a u takvom tonu prošao je i njihov moto susret. Oko 21:30 stigao sam u Zagreb, malo umoran, ali vrlo zadovoljan.

Moto susret MK Valhalla

Cijeli tjedan sam razmišljao kojim putem krenuti ovaj vikend. Naime, na isti dan pale su mi dvije motorijade koje bi volio posjetiti. To su MK Jal iz Ivanca i MK Valhalla iz Popovače.

Na kraju, došla je i ta subota, a kako se Damir vratio s mora, uspio sam ga nagovoriti da ide sa mnom na moto susret. Budući da još nisam znao na koju motorijadu krenuti, pao je dogovor da se nađemo na kavi i da donesemo konačnu odluku.

Oko 14 sati našli smo se na kavi i uzeli u obzir sve parametre ne bi li donijeli ispravnu odluku. Računali kilometre, cijenu benzina, potrošnju motora, nagibe i stanje cesta, vremenske uvjete i na kraju prevagnula je ideja da se ide u Stružec, kod MK Valhalle.

Nakon što smo ispili kave, krenuli smo u smjeru Siska. Pratili su nas neki sivi oblaci, no kako smo ostavljali Zagreb iz sebe, nebo je bivalo sve ljepše, bez zloslutnih oblaka. Pred Siskom odlučili smo stati na još jednu cugu. Naišli smo na jednu autohtonu birtiju obećavajućeg imena, “Caffe bar As” i stali da malo uživamo u seoskom ugođaju.

Nakon nekih pola sata krenuli smo dalje i ubrzo smo došli do moto susreta. Naravno da smo opet uranili. No, nema veze, jer smo naletjeli na Darka Labaša, pa je vrijeme u razgovoru brzo prolazilo. Polagano su se počeli skupljati ljudi i mjesto se počelo puniti. Navečer je počela svirka koju smo pratili uz naloženu vatru, koju je Darko držao u životu. Bojali smo se samo da ne spali i palete na kojima smo sjedili.

Moj prijedlog prije polaska bio je da idemo šatorima i prečorimo, no Damiru se nije dalo. Na kraju mu je ipak bilo žao što nismo postupili tako. Škola za sljedeći puta.

Sve u svemu, moto susret je bio više obiteljskog karaktera, niti prevelik, niti premali, ono – taman. Oko 22 sata krenuli smo nazad za Zagreb s namjerom da ubijemo još jednu pivu “Bikers”-u. Tako je na kraju i bilo.

Moto susret MK Four Rivers

Ova subota mi je bila rezervirana za prvi moto susret MK Four Rivers. Čak je i moj kolega Nedo odlučio poći sa mnom, te povesti i svoja dva sina.

Dogovor s Nedom je bio da se nađemo na jutarnjoj kavi u restoranu “Tihi Gaj” u Kupinečkom Kraljevcu. Krenuo sam nešto prije 10:30, a trebao sam biti tamo u 11:00, no pakiranje se malo odužilo, te još i hranjenje mojeg crvenog ljubimca i već sam bio u stisci s vremenom. Na svu sreću ceste su bile gotovo prazne, tako da sam na jutarnju kavu stigao 5 minuta prije dogovorenog vremena. Taman sam se raskomotio i naručio cugu, kad su na vrijeme i s voljom stigli i Nedo, te njegov stariji sin. Popili smo jutarnju kavu i morali krenuti dalje, jer je u neko doba Nedo trebao biti u Slunju da pokupi mlađeg sina, kojeg mu je buraz tamo dofurao. Eto, odmah da se ispričam za lapsus lingue koji mi se desio u videu, jer sam spomenuo Senj, umjesto Slunj. Nemojte mi kaj zamerit, ipak su godine u pitanju.

Popili smo cugu na susretu, a onda je Nedo sa starijim sinom krenuo put Slunja. Taman sam imao vremena složiti šator, popit još jednu mrzlu pivu i ubiti oko nekih pola sata. U neko doba smo se svi okupili i odlučili iskoristiti predivan dan za bućkanje u bazenu. Za divno čudo, nije bila neka gužva u bazenu, tako da je kupanac bio uživancija.

Nakon kupanja bilo je vrijeme za neku klopu i cugu, te smo se odvukli nazad do susreta, koji je od bazena bio udaljen čitavih 100-tinjak metara. Nedo je s klincima ubio neke ćevape, zalili to pivom i krenuli uživati u programu moto susreta. Po običaju, napravio sam hrpu snimki i fotki, usput ispijajući mrzle pive.

U neko doba krenuli su sa svirkom Magnusi koji su oprali po dobrim obradama domaćih i stranih rock hitova, a nakon njih stage su preuzeli momci iz Opće Opasnosti. Svirka je bila odlična, ljudi rasplesani i raspjevani, tako da je tulum trajao do kasno u noć.

Za prvi susret bi ekipa iz MK Four Rivers trebala biti i više nego zadovoljna, jer je sve proteklo u savršenom redu, te su susretu prisustvovali uz mnoštvo bikera i puno onih što ih zovemo – civili. Ne bih znao odrediti koliko je ljudi sve ukupno bilo, no bez daljnjega bilo ih je podosta.

Ekipo, nastavite ovako i vjerujem da će iz godine u godinu biti sve više ljudi koji će dolaziti na vaš susret. Osobno, sigurno ću i sljedeće godine doći i uživati u moto susretu MK Four Rivers.

Moto susret MC Monsters 2000

Nedavno sam od Damira dobio neke VHS uradke da ih digitaliziram, pa je među svim tim materijalima isplivala i ova kazeta. Moto susret MC Monsters iz 2000. godine.

Eto, ako nekoga od ovih mlađih zanima kako je to izgledalo prije 22 godine, slobodno neka si pogledaju. A, ovi stariji mogli bi se prisjetiti kako se brijalo nekada.

Spasili smo mali dio povijesti, jer šteta bi bilo da propadne.

Ovom prilikom pozivam bikere i bikerice koje možda posjeduju neke stare VHS snimke, neka se slobodno jave (lastdaysoutlaw@gmail.com), da ih prebacimo u digitalni format i prezentiramo nekim budućim generacijama.

Prvi pogled na Norton V4SV iz 2023

Oživljavanje Nortona u vlasništvu indijske TVS Motor Company nastavlja se s debijem proizvodnog modela Norton V4SV iz 2023. Napori da se britanski superbike dovede na tržište započeli su prije nego što je TVS kupio Norton u travnju 2020., a sada se ostvaruju. Još ne postoji datum isporuke za motocikl vrijedan 44.000 funti. Međutim, vozači mogu “registrirati interes” na Nortonovoj web stranici.

Prikladan svojoj stratosferskoj cijeni, gotovo £10,000 više od Ducati Panigale V4 SP2, 2023 Norton V4SV može se pohvaliti širokim rasponom vrhunskih komponenti. Öhlins je glavni suradnik, osiguravajući vilicu FGRT 200 s unutarnjim dijelovima NIX 30, amortizer Öhlins TXXGP izrađen prema specifikacijama Nortona kao i amortizer upravljača. Model Manx Silver dobiva kovane aluminijske felge od Oz Racinga, dok model Carbon ima felge od karbonskih vlakana od BST-a. Brembo se brine za kočnice – diskove, čeljusti i hidrauliku. Gume su Dunlop SportSmart TT.

Norton je napravio V4 motor od 1200 ccm kratkog hoda koji isporučuje 185 konjskih snaga pri 12.500 okretaja u minuti i okretni moment od 92 ft-lbs pri 9000 okretaja u minuti. Perimetarski okvir koristi aluminijske cijevi i ima podešavanja za nagib i pomak upravljanja.

“Prije dvije godine, Norton je naslijedio V4—motocikl zamišljen na stazi, ali rođen za cestu, motocikl koji je obećavao spoj ravnoteže, performansi i snage”, objašnjava izvršni direktor Norton Motorcycles dr. Robert Hentschel. “Tijekom posljednjih 18 mjeseci neumorno smo radili stavljajući ovaj stroj u naše nove objekte svjetske klase u Solihullu kako bismo ponosno ispunili obećanje vlasnicima Nortona. Zahvaljujući TVS-u koji je uložio 100 milijuna funti u Norton, a mi smo naknadno mudro ulagali u naše inženjerske procese i potpuno novu proizvodnu bazu, osigurali smo da jedva jedan dio nije poboljšan s motocikla koji smo naslijedili.”

“V4SV je drugačiji od bilo čega na današnjem tržištu, po dizajnu, ali je sve što očekujete od motocikla koji je izradio nepristupačni Norton,” nastavio je Hentschel. “Kratak stupanj prijenosa i velika snaga čine ovaj motocikl savršenim za cestu. Ovo je ultimativni britanski supermotocikl koji će izazvati i uzbuditi vozače od trenutka kada sjednu na motor do trenutka kada siđu. To je bez sumnje prelijepo umjetničko djelo. Nevjerojatno smo ponosni na ono što smo proizveli, s obzirom na izazove s kojima smo se suočili da bismo ga doveli do startne linije. Ono što je važno, ovaj novi Norton V4SV označava samo prvi korak u našoj uzbudljivoj viziji brenda.”

Moto susret MK Steel Spirit

Dan je bio poprilično usran od ranog jutra, neka kiša je srala cijelo vrijeme, pa sam bio skeptičan glede odlaska na moto susret.

Olakšavajuća okolnost bila mi je ta da sam dan ranije s frendom obavio vožnju po Zagorju, pobrstili smo pizzu u Oro Goru i napravili nekih 150 km, što mi je malo smirilo živce. No, opet, cesta te stalno zove.

Tako da sam ipak u nekom trenutku prelomio, potrpao opremu u ruksak i krenuo put Siska, na moto susret MK Steel Spirit. Za divno čudo, kiša je prestala padati i vožnja je bila sasvim ugodna, jer nije bilo one vrućine od prethodnih dana.

Opet sam stigao među prvima, dočekala me dobra rakija i mali znak pažnje u obliku privjeska za ključeve s logo-om kluba.

Cijena cuge bila je poštena, Žuja u boci 12 kn, tak da sam se odmah predbilježio za 2 komada. Ekipa je bila odlična, atmosfera na visini. Sve u svemu, kako bolje provesti subotu, nego u takvom okruženju?

3. photo meeting hrvatskih bajkerica

Budući da nisam planirao posjet nekom od moto susreta ovaj vikend, put me nanio u Karlovac na 3. photo meeting hrvatskih bajkerica koji je organizirao Moto Trip Croatia.

Nazvao sam Damira da ga pitam da li je zainteresiran da posnimimo jedan photo shooting, te nakon što sam mu objasnio o čemu se točno radi, nisam ga trebao dugo nagovarati da krenemo.

Odlučili smo krenuti put Karlovca preko Pisarovine, jer na staroj Karlovačkoj po našem ukusu ima previše kamera koje snimaju brzinu kretanja vozila. Imali smo još u planu nakon photo meetinga zapaliti malo do Mrežnice, na Veselu livadu i tamo dignuti šatore, te provesti ponedjeljak u ljenčarenju i kupanju, no ta ideja je zamrla budući da je frend koji je trebao biti tamo u viksi javio da na žalost neće biti tamo u Nedjelju. Tako da smo odustali od kampiranja, da ne bi uletjeli u neke neprilike. Nikad ne znaš.

Sam photo meeting je bio OK, skupilo se dosta dragih nam bajkerica. Na sreću, budući da je bio pakleno vruć dan, mjesto okupljanja bilo je u hladu, pa nam barem mozgovi nisu zakuhali (što u divnom društvu prekrasnih bajkerica stvarno ne bi bilo čudno).

Sam photo shooting bio je obavljen na obližnjoj livadi uz Koranu, te su vjerujem i organizatori i bajkerice bile zadovoljne. Možda su se jedino organizatori trebali potruditi malo bolje oko ponude za muški dio publike u vidu nekih hladnih piva i ćevapa, no kako smo saznali, bio je neki problem oko organizacije, te su u zadnjem trenutku morali promijeniti lokaciju, a samim time vjerujem da im se iskomplicirao i dio oko kojeg sam ovdje malo zagunđao.

Sve u svemu, sve je ispalo OK, pa smo zadovoljni, umjesto na Mrežnicu, krenuli putem Zagreba.

Iako ovo nije bio klasičan moto susret, odlučio sam ovaj događaj ipak staviti pod rubriku – moto susreti.

Moto susret MK P.S.D. 2000

Opet dragi nam meteorolozi plaše ljude za vikend s nekim narančastim upozorenjima, olujama i klimatskim promjenama. Kao što se i inače rijetko obazirem na mainstream medije i njihove brabonjke u vidu meteorologa, odlučio sam hrabro krenuti put Prudnice, na moto susret MK PSD 2000 iliti MK Plotari Savske Doline.

Sam susret održavao se na auto cross stazi, pa je sve imalo onaj neki Mad Max štih i nije da se bunim, mjesto je odlično. Kako sam stigao među prvima, ako ne i prvi, dočekala me dobra rakijica i bonus polu-litrena Žuja. Lijepa gesta.

Postavio sam šator, koji sam ponio, jer sam znao da ću zatrubiti malo jače sa pivama, pa da ne dovodim sebe i druge u opasnost, odlučih prećoriti tamo.

S vremenom se ekipa počela skupljati, te svaka čast DJ-u koji je držao štimung na nivou, a atmosfera je bila opuštena. Uz uobičajeni grah i grill, na koji su ljudi navalili, ostalo je samo pričekati nastup uvijek odličnog band-a Iberlauf, koji je u kasnije sate održao odličnu svirku. Uz strane i domaće hitove u njihovoj improvizaciji, držali su ekipu na nogama do duboko u noć.

Uglavnom, dan je prošao savršeno, te se neka lagana kišica spustila tamo nakon ponoći, ali nije uspjela zaustaviti party. Kako je počela, tako je ubrzo i stala, pokušavajući nas zastrašiti sa sporadičnom grmljavinom, no bili smo jači.

Uglavnom, odličan provod, s porukom onima koji nisu došli – nemojte dogodine propustiti party kod odličnih domaćina MK PSD 2000.

Moto susret MK Prigorje

Ekipa mi se uglavnom razbježala, krenuli putem Jadranskog mora, tako da sam išao solo ovu subotu na moto susret MK Prigorje.

Razmišljao sam da možda ostanem prenoćiti na susretu, no uvidom u vremensku prognozu odustao sam od te ideje. Za subotu je bilo najavljeno lijepo vrijeme, no već za nedjelju su prognozirali nekakvu kišu. Ako ništa drugo, barem nisam morao tegliti hrpu stvari sa sobom u vidu šatora, luftića i ostalih sitnijih i krupnijih stvari koje idu s time.

Krenuo sam lagano nakon ručka, uz lijepo vrijeme koje me pratilo, putem Belovara. Nije mi se žurilo, jer kao i inače u životu, nemaš gdje zakasniti. Stigao sam oko 17 sati, taman se ekipa počela lagano okupljati. Moto susret se održavao na mjestu kakvo inače volim, a to je šuma i hlad. Uglavnom ne volim događaje koji se održavaju na asfaltnim podlogama bez hlada, pa se još ideš spasiti u hlad nekog od onih velikih šatora, pa uvidiš da je tamo još veća vrućina. OK je to, ako si kapacitet, pa možeš maznuti gajbu hladne pive u sebe, ali nisam od tih.

Na žalost, imao sam još nekih obveza navečer, pa sam oko 21 sati morao krenuti nazad za Zagreb, te nisam uspio snimiti band za muzičku podlogu. Nadam se da mi nećete zamjeriti na tome i da će vam se sviđati odabir muzike u videu.

Moto susret MK Fugitives

Subota, opet dan za neku vožnju i zabavu. Prije par godina sam na ovaj datum obišao 2 moto susreta, MK Crusaiders u Križevcima i MK Fugitives u Samoboru, no ove godine zbog pomanjkanja “tehničkih sredstava” odlučio sam se za samo jednu feštu. Oprao sam motor, spakirao stvari, šator, luftić, sjeo na motor i uputio nekoliko molitvi da mi benga izdrži do Samobora i nazad. Baš su mi “oni dani” u mjesecu, kada novčanik vapi za nekim – refillom.

Vrijeme je već tijekom pranja motora bilo li-la, no vjerovao sam da neće biti neke veće kiše, bez obzira na to što meteorološki “stručnjaci” najavljuju moguću oluju. Negdje na pola puta, kod nekad legendarnog Pit-stop-a, počela je neka lagana kišica, pa sam stao popiti kavu. Ubrzo je i ta kišica prestala, te sam nastavio putem Samobora. Kada sam stigao, bilo je oko 16 sati i bilo je poprilično pusto. No, kako sam digao šator, sjeo na pivu, ekipa se počela skupljati.

Oko 18 je krenuo defile koji sam propustio zbog “tekućih” razloga, no taman se u to vrijeme pojavio i Damir sa ženom i malom. Dio za motor mu još nije stigao, nakon prošlotjednog kvara na moto susretu MK Bistra. U miru smo maznuli neke pivuše i imali vremena za razgovor.

Nakon povratka ekipe s defilea, krenuo je party. Bendovi su bili OK, ekipa živahna, pa je bilo konstantnog turiranja, pucanja i paljenja guma. Sve je to potrajalo do nekih 3 sata u noći, te je došlo vrijeme zavući se u šator i pokušati zaspati.

Dobro odabrano mjesto za šator pomoglo mi je da odspavam do 8 sati ujutro, budući da sam smjestio šator u debeli hlad. Zapalio sam pljugu, sklopio šator, spremio stvari i krenuo nazad za Zagreb.

Sve u svemu, još jedan kvalitetan vikend.